Nazif Mujić ponovo na 'crvenom tepihu'

„Nazif Mujić je sada srećan. Protekle nedjelje su, kaže bile ‚super‘. Konačno je nešto drugačije osvježilo njegovu turobnu svakodnevicu u izbjegličkom kampu. U sobi u Gatovu, od 35 kvadrata, do sada ga je posjetilo oko 40 novinara ne samo iz Njemačke, već i iz Japana, Srbije, Francuske… Čak je i Berlinale, nakon napisa u štampi, reagovalo brzo i poslalo po njega limuzinu koja ga je odvezla do advokatkinje koja je preuzela njegov slučaj. A na inicijativu vođstva festivala troškove će preuzeti zaposleni u Berlinalu. Nazif Mujić, koji je prošle godine dobio Srebrnog medvjeda za najbolju mušku ulogu u filmu Danisa Tanovića ‚Jedan dan u životu skupljača željeza‘, danas je popularan skoro kao i lani“, piše Tagescajtung iz Berlina i napominje da će Nazif Mujić ponovo biti na pozornici kada se u četvrtak uveče podignu zavjese 64. Berlinalea.

Tanović želi da razgovara o Mujićevoj budućnosti

„S ponosom pokazuje akreditaciju. Raduje se. Takođe i zbog toga da će na pet dana izaći iz svoje male sobe u izbjegličkom kampu i noći provesti u luksuznom hotelu. Ali, sam, jer njegova supruga i djeca ostaju u kampu, a on će ponovo biti na crvenom tepihu i osmjehivati se pred kamerama. No, iznenada svoje prisustvo na festivalu najavili su reditelj filma Danis Tanović i producentkinja, Amra Bakšić Ćamo. Prema Mujićevim riječima, njih dvoje žele da s njim porazgovaraju o njegovoj budućnosti“, piše taz i napominje kako je Mujićev slučaj uzburkao javnost i izazvao kako bijes tako i saosjećanje.

„No, slabi su izgledi za njegov ostanak u Njemačkoj. Jer, njegova dozvola za boravak ističe 9. marta, a 11 dana ranije njegova supruga mora da napusti Njemačku. Ali, on ne želi da je ostavi samu. ‚Mi želimo da ostanemo ovdje, da radimo i vodimo normalan život, kako bi naša djeca mogla da pohađaju školu. Mi ne želimo bogatstvo, samo normalan život‘, kaže Mujić“, prenosi Tagescajtung iz Berlina.

Lakše je početi rat nego stvoriti mir

Austrijski list Prese piše o Međunarodnoj konferenciji o bezbjednosti održanoj u Minhenu, i osvrće se na susret premijera Srbije i Kosova, Ivice Dačića i Hašima Tačija. Prese se osvrće na početak pregovora između Srbije i Kosova pod pokroviteljstvom visoke predstavnice za spoljnu politiku i bezbjednsot, Ketrin Ešton. „Dačić priča kako je na samom početku pregovora dolazilo do očiglednih banalnosti: ‚Treba li da se rukujemo? I ako treba, treba li da se fotografišemo? Međutim, danas ne postavljamo više takva pitanja.‘

A danas je potpuno normalno da srpski premijer stoji sa svojim kosovskim kolegom na istom podijumu, i da se s njim slaže u mnogim, no ne u svim pitanjima. U svakom slučaju prije toga je bilo potrebno naporno raditi. ‚Trebalo je mnogo balansirati‘, kazao je Dačić. ‚Mnogo je teže postići mir, nego započeti rat‘, kazao je premijer Kosova, Hašim Tači i naglasio: ‚Narodi u našim zemljama nisu mogli ni zamisliti da bismo mi mogli da zaključimo mirovni sporazum. I mi bismo sigurno kod kuće naišli na mnogo više odobravanja da smo rekli NE sporazumu‘“, piše Prese. List napominje i kako je Tači nekolio puta za govornicom naglasio kako je „Kosovo nezavisna zemlja i da je taj status nepovratan, a premijer Srbije, koji je sjedio na nekoliko metara, NIJE ljutito ustao i napustio salu“. Dačić je međutim, portalu Prese onlajn prilično opušteno kazao: „Vidite da to samo pokazuje da proces nije daleko odmakao, da svaka strana ima različite poglede i da i dalje moramo da radimo na postizanju rješenja, koje će biti prihvatljivo za obje strane“ .

Autor: Svetozar Savić

Odgovorna urednica:Zorica Ilić