Nema odustajanja od zaštite klime
16. decembar 2018
Pitanje koje je ovih dana postavljao njemački stručnjak za klimu Hans Joachim Schellnhuber je opravdano: da li su mamutske konferencije o klimi sa hiljadama učesnika i sa neizbježnim pregovorima do duboko u noć na kraju još uvijek dovoljne da se uhvatimo u koštac sa globalnim klimatskim problemom? Prije svega ako rezultat shvaćaju samo stručnjaci i dok gasovi štetni za klimu od početka 90-tih, od kada se održavaju konferencije o klimi, neprestano rastu.
Države se opiru
Protivrječnosti između dramatičnih upozorenja naučnika i ono što političari rade za smanjenje klimatskih promjena, teško je shvatiti. U mnogim zemljama koje kopaju ugalj, među kojima je i Njemačka, obnovljiva energija je u međuvremenu dostigla veliki udio u proizvodnji struje. Međutim, ugalj je i dalje veoma jeftin sve dok staklenički gasovi ne budu dovoljno oporezovani. Upravo takvom porezu i političkim odredbama o zaustavljanju kopanja i upotrebe uglja i nafte se protive arapske zemlje, SAD, Rusija, i zemlje na istoku Evrope i nažalost Njemačka.
I to bez obzira što stručnjaci znaju: dani ugljena su odbrojani, a velike investicije skoro da se više ne isplate. Međutim, ono šta je važno je dnevni biznis. Širom svijeta se povećava broj automobila, aviona i brodova. Zbog toga zaštita klime trenutno sporo napreduje.
Sastanak bez alternative
Da li vrijede mamutski sastanci? Možda bi bilo najbolje odgovor tražiti kod delegata Maršalskih Ostrva, Fidžija ili afričkih država. Samo ovdje na UN-ovoj konferenciji o klimi oni imaju šansu da ih uopšte neko čuje kada govore o prijetnjama njihovoj egzistenciji. U Katovicama ipak to nije u prvom planu: Sve države zajedno do 2020. godine žele godišnje za zaštitu klime uložiti 100 milijardi dolara. Procjenjuje se da 80 milijardi od te sume trenutno stoji na raspolaganju. Novac, koji bez konferencija o klimi, uopšte ne bi postojao.
Na kraju krajeva, sastanci o klimi spadaju među rijetke forume koji su preostali za multilateralni pokušaj rješavanja globalnih problema koji se održava pod okriljem UN. Zbog toga je generalni sekretar UN Antônio Guterres više puta pozvao delegate u Katovicama da postignu sporazum.
Možda će tek za nekoliko decenija biti jasno šta su zaista donijele ovakve konferencije. Klimatske promjene su globalni problem i moguće ga je riješiti samo zajedno. To se često govori, što je zaista tačno. 2020. godine na snagu stupa Pariški sporazum. On je jedini instrument koji je ostao za međunarodnu zaštitu klime. Zbog toga mamutske konferencije moraju se i dalje održavati, bez obzira na sve nedostatke.