Nema razloga za strah od AfD-a

Konačno se odista nešto pomijera u odnosima snaga među njemačkim političkim partijama. Cijelu državu već je bio počeo da pokriva veliki, neprozirni oblak prašine iza kojeg stoji takozvana velika koalicija. Stranke su sve više počinjale da liče jedna na drugu. Političke odluke koje su se donosile su predstavljane kao "odluke bez alternative", neki problemi građana su gurani pod tepih i umjesto toga su upućivane parole da "zemlji nikada nije išlo tako dobro kao sada". Stoga se javila frustracija kod nekih građana, dok se kod drugih javila prezasićenost politikom i odbojnost prema njoj. Posljedica toga je da na izbore u međuvremenu izlazi tek svaki drugi stanovnik s pravom glasa.

Neuspjeh Stranke pirata

Prije dvije godine je propao pokušaj Stranke pirata da se napravi "update" politike i demokratije. Liberali sa lijevog političkog spektra tada su uputili poruku: stop, moramo dobro da razmislimo šta su posljedice razvoja interneta po društvo i kako na promjene mora da se prilagodi politika. Međutim, Pirati su nestali, a šansa je prokockana.

Sada je na djelu novi pokušaj. Ovoga puta s desnog političkog krila. Ponovo su mladi bili ti koji su svoje glasove dali novoj stranci - Alternativi za Njemačku (AfD). Bili to Pirati ili AfD, zadatak novih generacija je da probaju nove stvari, pa čak i ako to znači da budu konzervativnije od svojih roditelja.

Ukoliko AfD ne napravi istu grešku kao Pirati i ne krene putem unutarstranačke razgradnje, onda ona ima dobru šansu da se etablira kao stranka. U njemačkim parlamentima bi tada bio predstavljen politički spektar koji bi se pružao od krajnje političke ljevice pa do dobrog dijela desnice. Konkurencija nije dobra samo za privredu, pa bi to sigurno oživjelo i političke debate u zemlji. Bio bi to pravi festival demokratije umjesto sadašnjih suhoparnih rasprava u parlamentima.

Ko se boji AfD-a?

U suštini je AfD počeo kao desnopopulistički pokret koji je uzor vidio u sličnim pokretima u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Međutim, vodeći političari i kostur ove stranke su isuviše građanski nastrojeni da bi odista mogli skrenuti u pravcu ekstremizma. Mnogi od tih političara su ranije bili članovi demokršćana i liberala. To ne znači da se AfD ne bavi i temama koje su namijenjene desnom spektru birača, kako bi se dobili i njihovi glasovi. Ipak, nema mjesta strahu da bi u Njemačkoj neka stranka mogla da zauzme ekstremistički kurs otvorene mržnje prema strancima, poput onog kojeg u Francuskoj ima Marine Le Pen. Zabrinutost bi trebalo da se javi prvenstveno u redovima demokršćanske unije jer ona dobija novu konkurenciju u građansko-konzervativnom spektru - i to s desne strane njenog političkog pravca.