Nijemci i kad ne rade – rade

Benjamin Rut je menadžer u jednoj medijskoj kompaniji u Berlinu. On kaže da je na poslu u prosjeku deset, ponekad 12, a neki put i 14 sati. „Komuniciramo na razne načine – svakako, i-mejlom, aj-četom, skajpom, većina nas ima blekberi, telefon i faks. Na posljednji i-mejl odgovaram oko ponoći ili jedan ujutro, zatim komuniciram prije polaska na posao, a i vikendom. Mislim da je to zbog prirode posla, a i naš posao je globalan tako da komuniciramo preko više vremenskih zona“, navodi Rut.

Strogi zakoni kad je riječ o slobodnom vremenu

Ali Rut nije jedini. Sve više zaposlenih u Njemačkoj u kancelariji provodi po 12 sati, a onda još i od kuće elektronski komunicira. Međutim, u nekim kompanijama poštuju pravo zaposlenih na slobodno vrijeme, na primjer u Telekomu. Njegov predstavnik Georg fon Vagner kaže da moraju da poštuju slobodno vrijeme zaposlenih „kako bi se bolje osjećali u ponedjeljak kada dođu na posao. Podstičemo rukovodioce da budu primjer, jer ako oni šalju poruke u slobodno vrijeme, ostali se osjećaju obavezni da odgovore i tako kreće cio lanac.“

A da li su zaposleni zaista obavezni da neprestano budu na raspolaganju poslodavcu? Predstavnik njemačkog sindikata Ver.di Kristof Šmic kaže da je najvažnije „imati na umu da niko ni na koji način nije obavezan da provjerava službenu korespondenciju i odgovara na nju u slobodno vrijeme. Imamo stroge zakone kada je riječ o radnom vremenu, ali oni postoje i da zaštite naše slobodno vrijeme. Moram sasvim jasno da kažem: niko u Njemačkoj se ne mora osjećati obaveznim da radi van ugovorenog radnog vremena“.

Dostupni 24 sata, sedam dana u nedjelji

I tu se postavlja pitanje da nismo postali zavisni od interneta, a ne od rada? „Sve je više zavisnika od tehnologije. Svi smo mi danas zavisni od i-mejla i računara, ali neki ljudi jednostavno nisu u stanju da okrenu prekidač i isključe računar ili blekberi. A upravo bi to trebalo učiniti“, savjetuje Izabela Hojzer, psiholog iz Berlina.

Čini se da to što smo dostupni 24 sata, sedam dana u nedjelji, više govori o našoj zavisnosti od interneta, nego što ima veze sa našom efikasnošću. Koliko je potrebno vremena da se sortiraju sve poruke – da se pođe samo od toga. I zato, prije nego što kolektivno doživimo nervni slom - zašto ne bismo isključili računar u petak popodne i opustili se?! Šta ima da se sazna, saznaćemo u ponedjeljak ujutro.

Autori: Neale Lytollis, Nenad Briski

Odgovorna urednica: Marina Martinović