Nijemci koji za Putina imaju razumijevanje

"Aneksiju Krima bi naknadno trebalo urediti na razini međunarodnog prava, na način koji bio bio prihvatljiv za sve" - to je u jednom interview ovih dana izjavio raniji predsjednik vlade njemačke savezne zemlje Brandenburg Matthias Platzek.Ta njegova izjava je kod brojnih političara izvan redova Socijaldemokratske stranke izazvala zgražanje. I među samim socijaldemokratima je bilo nemalo onih koji su se Platzeku čudili. Oćenito je ta izjava shvaćena kao poziv za legalizaciju ruske aneksije Krima.

Nakon burnih reakcija je Platzek, koji trenutno obnaša funkciju predsjednika Njemačko-ruskog foruma, pokušao u jednoj TV-emisiji precizirati što je on time u stvari mislio. "Ja sam samo pokušao jedan kompleksan sadržaj sažeti u jednu rečenici. Ja sam to i ranije govorio, ali puno opširnije. Možda je ova rečenica bila ipak suviše komprimirana, što navodi na pogrešna tumačenja." Publika u studiju je s time bila, čini se, zaovoljna: nagradila ga je dugim pljeskom.

Da li u Njemačkoj trenutno glavnu riječ vode oni koji za Putina i njegovu politiku pokazuju veliko razumijevanje, takozvani "razumijevatelji Putina"? Čini se da, barem kada je riječ o socijaldemokratskim političarima, ta teza nekih njemačkih medija nije sasvim neosnovana.

Zagrljaj u Sankt Petersburgu

Pozicija Vladimira Putina se "itekako može razumjeti", ustvrdio je još u ožujku ove godine raniji socijaldemokratski kancelar Helmut Schmidt. A njegov stranački kolega Gerhard Schröder, također bivši kancelar, izbjegava javno se izjasniti o politici svog osobnog prijatelja Putina. "Ja priznajem kako želim razumjeti Rusiju, njene ljude i njeno političko vodstvo", izjavio je Schröder početkom listopada. "Ja se toga ne stidim, već upravo suprotno: ja se time ponosim."

Još u travnju je Schröder, trenutno predsjednik nadzornog odbora rusko-njemačkog konzorcija Nord Stream koji gradi plinovod iz Rusije do Europe kroz Baltik, zajedno s Putinom slavio njegov 70. rođendan u Sankt Petersburgu. Tada su fotografije koje ga pokazuju u srdačnom zagrljaju s ruskim predsjednikom u njemačkoj javnosti izazvale burnu raspravu. Među onima koji su tu gestu tada pozdravili je bio i Egon Bahr. On je zajedno sa tadašnjim socijaldemokratskim kancelarom Willy Brandtom 1969. koncipirao i realizirao novu njemačku vanjskopolitičku poziciju koja se naziva "otvaranje prema Istoku".

Kao i mnogi drugi socijaldemokratski političari koji danas u Njemačkoj imaju vodeću ulogu ili su je donedavno imali, i Schröder i Platzek pripadaju tzv. "Generaciji W" ("generacija Willy") - oznaci za poltičare proizašle iz političkog i duhovnog okruženja Willya Brandta. Ključne godine njihovog političkog sazrijevanja su bile upravo one krajem 1960-ih i tijekom 1970-ih kada su Bahr i Brand formulirali novu vanjskopolitičku doktrinu tadašnje Zapadne Njemačke prema DDR-u i općenito zemalja Varšavskog pakta. Njen je naziv bio: "Promjena kroz približavanje". Njenu osnovu čini uvjerenje kako je s predstavnicima drugih država potrebno voditi dijalog upravo onda, kada se čovjek s njihovom politikom ne slaže.

Tih godina, u vrijeme vrhunca hladnog rata, su ova dvojca socijaldemokratskih političara prije svega tadašnjem Sovjetskom Savezu ponudili alternativu dotada vladajućoj konzervativnoj politici ranijeg dugugodišnjeg kancelara Konrada Adenauera. On je Sovjetski Savez neprestano sumnjičio za "kovanje planova za osvajanje čitavog svijeta". Tim svojim stavom je demokršćanski kancelar Adenauer reprezentirao stav većine njemačkog stanovništva. Još od vremena Oktobarske revolucije 1917. godine u Njemačkoj je prevladavalo strah od ruskog "kaosa" i "terora". Boljševizam se u pravilu izjednačavao s političkim barbarizmom.

Disidenti "Generacije W"

Baš protiv tog prevladavajućeg stava su tada Brandt i Bahr formulirali novu politiku otvaranja prema Istoku. I ta doktrina je među njihovim nasljednicima i dalje živa. Ali i tu naravno ima iznimaka. Tako primjerice Wolgfanf Clement, za vrijeme Schrödera njemački ministar gospodarstva, na Putina gleda diferncirano: "Postoje dva Putina. Jedan je otvoren prema Zapadu, cijeni ga i želio bi biti njegovim dijelom. No tu je i Putin II, i taj čini se više nije prijemčiv za zapadne argumente. Jer Putin II se prije svega orijentira načelima politike moći."

S tom svojom procjenom Clement nije sam. Veći dio političara mlađe generacije pokazuju manje razumijevanja za Putinovu politiku od njihovih prethodnika. Tih "razumijevatelja Rusa" ima doduše među pristalicama socijaldemokratske stranke više nego među drugim strankama, ali to još ni izdaleka ne znači da je svaki SPD političar nekritičan i da odobrava Putinovu politiku u Ukrajini.