Njemačka se boji rata na Kosovu
6. decembar 2018
Tekst o inicijativi za osnivanje kosovske vojske i predstojeće glasanje o tome u prištinskom parlamentu ugledni hamburški tjednik Die Zeit je u svom online izdanju bombastično naslovio: "Srbija prijeti Kosovu vojnom intervencijom". U tekstu se dramatičnost situacije prenosi sažeto: "Dok se na Kosovu radi na realizaciji planova o stvaranju svoje vojske, predsjednica vlade susjedne Srbije otvoreno govori o vojnoj intervenciji. 'Ja se nadam da mi našu vojsku nikada nećemo morati angažirati, ali trenutno je i to jedna od opcija' izjavila je Ana Brnabić", citira Die Zeit.
U nastavku teksta autor ukratko objašnjava situaciju oko Kosova i vraća se na strahove Beograda: "Na sjeveru Kosova živi srpska manjina. Predstavnici srpske vlade predbacuju Prištini da osnivanjem vojske žele protjerati te pripadnike srpske manjine", piše autor teksta i ponovo citira Brnabić: "Mi tu ne možemo stajati po strani i mirno gledati kako netko radi na pripremi etničkog čišćenja."
Kritika od strane NATO-a
Na portalu glavne njemačke informativne emisije tagesschau.de planovi o stvaranju kosovske vojske prije svega se promatraju u kontekstu europske sigurnosne arhitekture i zabrinutosti zbog moguće nove destabilizacije na području Zapadnog Balkana.
"Iz NATO-a stiže poruka kako se radi o inicijativi koja dolazi u pogrešan trenutak", kaže se u tekstu, i potom se navode riječi glavnog tajnika Atlantskog saveza Jensa Stoltenberga: "Ova inicijativa dolazi usprkos drugačijim i dobronamjernim savjetima mnogih NATO partnera. Ona bi mogla dovesti do ozbiljnih potresa i u procesu buduće euro-atlantske integracije Kosova." Autor teksta na tagesschau.de ističe i ozbiljno Stoltebergovo upozorenje Prištini: "Ukoliko kosovska vlada doista ustraje na osnivanju vojske, NATO će morati ponovo razmotriti obim svog angažmana u toj zemlji."
Autor također napominje kako je namjera kosovske vlade vrlo sporna, budući da "rezolucija Ujedinjenih naroda 1244 iz 1999. godine, a koja je i danas mjerodavna kada se radi o odnosu naspram Kosova, maloj balkanskoj zemlji dopušta samo lako naoružane snage sigurnosti, ali ne i vlastitu vojsku."
Na kraju teksta ovaj čitani i ugledni njemački portal navodi i umirujuće riječi koje stižu iz Prištine. "Kosovski predsjednik vlade Ramuš Haradinaj odbacuje optužbe, kako se tu priprema etničko čišćenje: Planovi nisu usmjereni protiv kosovskih Srba, već kako bi buduća vojska bila u stanju podržati NATO u angažmanu u Afganistanu i Iraku. A njegov zamjenik Enver Hodžaj je putem Twittera objavio: Pretvorba Kosovskih snaga sigurnosti (KSF) u vojsku jednog budućeg člana NATO samo će garantirati mir i stabilnost", citira tagesschau.de.
"Zemlja koja se bori protiv predrasuda o njoj"
Umirujućeg tona i s puno razumijevanja za probleme Kosova je autor Michael Martens, koji je za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) napisao veliki tekst pod naslovom: "Zemlja koja se bori protiv predrasuda o njoj". Pišući o problemima Kosova autor vidi odbijanje vizne liberalizacije za građane Kosova kao veliku nepravdu.
"Ljudi na Kosovu, Srbi i Albanci, čekaju već dugo na odluku: Kosovo je uz Bjelorusiju i Rusiju jedina zemlja Europe čiji građani nemaju slobodu putovanja u zemlje Šengena. Čak i Moldavija, Ukrajina pa i Gruzja, zemlje koje se nisu istakle u području vladavine pravne države i u borbi protiv korpcije, uspjele su postići da njihovi građani bez vize mogu putovati u zemlje šengenske zone. To važi i za Kosovu susjedne zemlje poput Albanije, Makedonije, Srbije ili Crne Gore. Samo je Kosovo, sa svojih dva milijuna stanovnika od toga još uvijek izuzeto, kao da su tu nastanjeni sami teški kriminalci."
Autor navodi da su svi tehnički uvjeti za to ispunjeni, i da su to i pored stalno novih, šikanirajućih uvjeta, na kraju potvrdili i Europska komisija i Europski parlament. To, citira Martens, naglašava i predsjednik kosovske vlade Ramuš Haradinaj. "No i Haradinaj zna da na kraju nisu presudni tehnički uvijeti, već politički. A prije svih se Francuska i njen predsjednik Emmanuel Macron protive viznoj liberalizaciji za Kosovo." U tekstu se u vezi s tim citira ponovo Haradinaj, koji ukazuje na to da "vizna liberalizacija ne bi za Francusku značila dolazak kriminalaca i potražitelja azila, već prije svega novih privrednih partnera i turista."
Nada u Ameriku i Njemačku
Problem je međutim, nastavlja autor, da je Kosovo na lošem glasu. "Mada u zapadnoj Europi ima stotine tisuća Albanaca koji rade kao kuhari, kelneri, njegovatelji starijih osoba ili kao akademski obrazovani stručnjaci, još uvijek je imidž Kosova određen sitnim kriminalcima ili krijumčarima droge – kojih naravno isto ima."
Na kraju Martens objašnjava da su za Albance na Kosovu Sjedinjene Američke Države i Njemačka najsvjetlije zvijezde vodilje. "Teško je naći stanovništvo koje je sklonije SAD od građana Kosova. (..) To je i razumljivo u državi koja svoju egzistenciju zahvaljuje NATO-u i Amerikancima. A u Europi su to zemlje njemačkog govornog područja, budući da tamo žive mnogi Kosovari, koji tamo rade i šalju novac svojim obiteljima u domovini. Zbog toga je jedan od najdražih projekata Haradinaja osnivanje njemačke škole u Prištini. Interes za njom je vrlo velik", napominje autor, i na kraju teksta citira ponovo Ramuša Haradinaja: "Bilo bi važno da imamo na Kosovu mogućnost njemačkog obrazovanja, od predškolskog odgoja do mature. Mi to trebamo i kao nacija, i za našu privredu."