Njemačka vlada bez članova migrantskog porijekla
17. mart 2018
Müller, Braun, Schulze ili Scheuer. Ova prezimena nekako zvuče prilično njemački. Uzalud se u novom kabinetu Angele Merkel, posebno na ministarskom nivou, traže prezimena kao što su Boateng, Mustafi, Özil ili Khedira, prezimena koja su u njemačkoj nogometnoj reprezentaciji davno postala svakodnevica.
To stvara frustraciju i razočarenje, prije svega kod onih koji na najvišim pozicijama žele predstaviti njemačku istoriju kao istoriju useljeničke zemlje. Aiman Mazyek, predsjednik Centralnog vijeća muslimana je za DW izjavio da nije oštro kritikovao nego lakonski komentarisao da u novoj njemačkoj vladi očito ima malo članova migrantskog porijekla. To je u potpunom kontrastu sa društvenom realnošću. Naime, u zavisnosti od statističkih podataka na koje se pozivate, skoro svaki četvrti, odnosno peti državljanin Njemačke ima migrantsko porijeklo.
Katarina Barley, nova ministrica pravde iz redova SPD, sa svojim njemačkim i britanskim državljanstvom tek stidljivo oslikava tu raznolikost. Za Aydan Özoğuz, poslanicu u Bundestagu i bivšu državnu opunomoćenicu za integraciju, kabinet Angele Merkel je zbog toga napravio korak unazad kada je riječ o politici koja se vodi radi veće integracije stranaca. „Prilikom formiranja vlade je velika pažnja posvećena mnogim stvarima, od regionalne zastupljenosti, do balansa između muškaraca i žena. Samo, nažalost, ona uopšte nije posvećena predstavljanju Njemačke kao useljeničke zemlje", izjavila je Aydan Özoğuz.
Özoğuz: "S raznolikošću se trenutno ne dobijaju politički poeni"
„Ne mislim da to nije zlonamjerno, nego da je to izraz nesigurnosti politike", smatra Özoğuz. Nedostatak osoba migrantskog porijekla oslikava promjene društvene realnosti u kojoj su „teme vezane uz integraciju u opadanju". Onaj ko se zalaže za integraciju ne može računati na gromoglasan aplauz. Štaviše, može računati na fizički napad. „Loše raspoloženje se ne širi samo protiv izbjeglica, nego i svih ljudi koji u svojoj porodici imaju nekoga ko ima migrantsko porijeklo, čak i ako te osobe imaju njemačko državljanstvo ili su rođene u Njemačkoj." Inače, Aydan Özoğuz je 60-tih godina, kao kćerka turske trgovačke familije, odrastala u Hamburgu i na svojoj koži je osjetila mržnju prema strancima. Jedan od vodećih predstavnika stranke Alternativa za Njemačku negativno se izrazio o porijeklu ove političarke, pogrdno rekavši da bi je (iz Njemačke) želio „poslati u Anadoliju".
To je bio rasistički ispad, koji je, prema mišljenju Özoğuzove, jasno odbacila većina Nijemaca. „Možda je kod političara sada prisutan osjećaj da se kod teme raznolikosti ne mogu sakupljati politički poeni". Ukoliko se takva procjena pokaže tačnom, onda je to, kako kaže Özoğuzova, tragično. „Sada se u stvari mora podići glas i pokazati da smo zemlja objedinjena u zajedništvu i da nećemo dozvoliti razdvajanje". Upravo iz tog razloga ona smatra da je vlada bez članova s migrantskim porijeklom strateški gledano „velika greška".
Manjak raznolikosti i u Bundestagu
Njemačka vlada nije jedina politička pozornica koja nedovoljno odražava društveni život. I u Njemačkom parlamentu Bundestagu je udio poslanika migrantskog porijekla, u odnosu na njihov udio u ukupnom broju stanovništva, prilično mali. Mediji u Njemačkoj navode da je od 709 poslanika u Bundestagu samo 57 ima migrantsko porijeklo. Od tog broja samo 14 ih ima turske korijene. To odgovara omjeru od 8 posto u odnosu na ukupan broj parlamentarnih mjesta. Ako bi se proporcionalno broju Nijemaca stranog porijekla podijelile pozicije, a to je 18,6 miliona, u Bundestagu bi svaki peti mandat trebao pripasti osobama s migrantskim porijeklom.
„ Sada bi trebala postojati volja za pokretanjem odgovarajuće kampanje kako bi se pokazalo da takve ljude želimo zaposliti". Međutim, predstavnica SPD u Bundestagu ne vjeruje da će jedna takva kampanja naići na plodno tlo u klimi koja vlada u društvu. „Osjećaj da nisi poželjan se povećava kod osoba migrantskog porijekla", procjenjuje Aydan Özoğuz. Već sada se govori da su godine koje je Njemačka posvetila integraciji jednostavno izgubljene. Pri tome se isplati baciti pogled na preduzeća koja djeluju širom svijeta: „Uspješna preduzeća, koja su multikulturna, koriste resurse radnika koji govore različite jezike i koji poznaju različite kulture.