Nova njemačka ljevica sa starim licima

Ona je neprikosnovena zvijezda. Njen značaj je toliki da je nova partija čak i nazvana po njoj: „Savez Sara Vagenkneht – Za razum i pravdu“ (BSW). 

Na osnivačkoj konferenciji stranke u Berlinu, bivša liderka poslaničke grupe Ljevice u njemačkom Bundestagu predstavila je mnoga poznata lica – među njima i svog supruga Oskara Lafontena (Lafontain). On je svojevremeno bio predsjednik Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) i obavljao je dužnost saveznog ministra finansija. 

Kasnije je prešao u Ljevicu, a danas sa 80 godina član je stranke svoje supruge, ali bez funkcija. 

Neki drugi bivši članovi Ljevice, dobili su, međutim, funkcije u BSW. Na čelu stranke, kao kopredsjednice su Sara Vagenkneht i Amira Mohamed Ali, koja je do oktobra prošle godine bila šefica poslaničke grupe Ljevice u Bundestagu. 

Glavni kandidat za evropske izbore: Fabio De Masi 

Glavni kandidat za evropske izbore koji se održavaju 9. juna 2024. takođe je poznat: Fabio De Masi, finansijski stručnjak koji je od 2014. do 2017. bio poslanik Ljevice u Evropskom parlamentu. 

Izbori u tri njemačke pokrajine u septembru biće prvi test za stranku Sare Vagenkneht. BSW u anketama prelazi cenzus od pet odsto, koliko je potrebno da bi neka stranka ušla u parlament. 

Čini se da su sa Sarom Vagenkneht na čelu, izgledi stranke dobri. Ta 54-godišnjakinja napravila je odmak od svojih političkih korijena: „Mi nismo Ljevica 2.0“, naglasila je ona u svom govoru na partijskoj konferenciji. 

Sahra Vagenkneht je nekada bila komunista 

Mlada Sahra Wagenknecht bila je komunistikinja. To je ostalo tako još neko vrijeme kako je ona starila, a diktatura DDR-a, u nekoć dugo vremena podijeljenoj Njemačkoj, već odavno bila istorija. Političaka koja dolazi iz Jene u pokrajini Tiringiji kasnije je godinama oblikovala imidž Lijeve stranke - ponajviše sukobljavajući se oko navodno ispravnog kursa. U oktobru 2023. podvukla je crtu i najavila osnivanje vlastite stranke.

Ova odluka predstavlja simbol krize u kojoj se trenutno nalazi cijeli spektar ljevičarskih stranaka: podrška im sve više opada. To se odnosi na oporbenu Lijevu stranku, koja se više nego ikad bori za svoju budućnost, ali i na Socijaldemokratsku stranku Njemačke (SPD) i Zelene. Obje posljednje se također smatraju ljevičarskim i formiraju vladajuću koaliciju s izrazito tržišno orijentiranim Slobodnim demokratima (FDP) od 2021.

CDU/CSU jak kao Lijeva stranka, SPD i Zeleni zajedno

U prvom Deutschlandtrendu (ispitivanju raspoloženja javnog mnijenja u Njemačkoj) u 2024. godini, Lijeva stranka, SPD i Zeleni zajedno dosežu 31 posto. To je tačno onoliko koliko ima konzervativna Kršćansko-demokratska unija (CDU) i njena bavarska sestrinska stranka Kršćansko-socijalna unija (CSU). A tu je i Alternativa za Njemačku (AfD), koja je prema procjenama Ureda za zaštitu ustava djelomično desno ekstremistička, a koja ima podršku od 22 posto. 

Prema mišljenju politologa Wernera Patzelta, za gubitak važnosti stranaka ljevice postoji jedan odlučujući razlog: nedovoljno brinu o takozvanim običnim ljudima. A oni su primjerice, kako kaže Patzelta, ugroženi nedostatkom prostora za stanovanje i nemaju mnogo veze s “probuđenim”, ljevičarskim idejama, kaže Patzelt u razgovoru za DW.

Zašto “obični ljudi” glasaju za AfD

Izraz "probuđen" dolazi od engleskog „woke" i znači imati izraženu svijest o socijalnoj pravdi i rasizmu. To su teme kojima se, prema mišljenju Patzelta, prvenstveno bave ​​akademski i obrazovani ljevičari. I dok se ništa ne promijeni, ljevica se ne treba čuditi "ako obični ljudi budu skloni svoje nade polagati u desnicu", smatra on.

AfD dobija veliku podršku prije svega svojim antimigrantskim tonovima. Bez otvorenog odbijanja, ali skeptične i upozoravajuće riječi o migraciji mogu se pronaći i u osnivačkom manifestu nove stranke Sahre Wagenknecht: „Cijenu pojačane konkurencije oko stanova koje je moguće platiti, poslova sa niskim primanjima i zbog neuspjele migracije ne plaćaju u prvoj liniji oni koji su na sunčanoj strani života." Ovakve rečenice podsjećaju politologa Wernera Patzelta na vezu desnih i lijevih ekstrema, na takozvani querfront (naziv za antidemokratske strategije u Weimarskoj republici, kojim se označavaju pokušaji da se spoje ideologije nacionalizma i socijalizma kako bi se osigurala politička vlast – op. red.) 

Migracijska politika područje napetosti

“U socijalnoj politici treba raditi klasičnu lijevu politiku za male ljude, a u migracijskoj politici treba raditi politiku koja se danas prije pripisuje desnici”, kaže politolog skicirajući područje djelovanja u kojem se nova stranka želi kretati. Ovaj stručnjak za pitanja političkih stranaka smatra da “Savez Sahra Wagenknecht – za razum i pravdu” ima određenu političku privlačnost. Ali može li se dobro držati zajedno, otvoreno je pitanje, kaže on. 

Sahra Wagenknecht smatra da je kultura dobrodošlice za izbjeglice koja se već dugo prakticira u Njemačkoj, a koju je 2015. pokrenula tadašnja kancelarka Angela Merkel (CDU), "vrlo problematična". Ne zato što se tim ljudi ne želi pružiti pomoć, kaže ona i nastavlja: "Nego zato što je naša zemlja time jednostavno preplavljena”.

Zaokret u migracijskoj politici

SPD i Zeleni sada su također napravili zaokret u migracijskoj politici i žele ograničiti neregularno useljavanje u Njemačku. Istodobno dolazi do kraćenja u ekonomskoj i socijalnoj politici. "Te stranke na to prisiljava stvarnost”, kaže politolog Werner Patzelt. Štednja, kako kaže, nije "stvar srca” lijevičarskih stranaka. 

Startna pozicija za izbore za Europski parlament u junu 2024. i izbori u tri njemačke savezne zemlje, koji se održavaju u septembru, predstavljaju tešku situaciju za sve stranke koje sebe više ili manje smatraju ljevičarskim. Kad je riječ o migracijama, Lijeva stranka se beskompromisno zalaže za politiku otvorenih granica. Za to se zalaže glavna kandidatkinja na europskim izborima: klimatska aktivistica Carola Rackete, koja je međunarodno poznata angažiranjem na spasavanju migranata u moru.

U anketama se njezina nominacija, koja je objavljena u novembru 2023., još ne primjećuje, Lijeva stranka je još uvijek ispod pet posto na saveznoj razini. Patzelt preporučuje SPD-u i Zelenima, kojima podrška također slabi, da se osvrnu na Dansku i Švedsku. U tim skandinavskim zemljama socijaldemokrati već duže vrijeme provode restriktivnu migracijsku politiku.

Tamne strane globalizacije

Iz Patzeltove perspektive, oni vrlo dobro utjelovljuju temeljni sadržaj ljevičarske politike: "Naime, biti tu za male ljude koji su, između ostalog, u svojim poznatim životnim okruženjima ugroženi globalizacijom i migracijom koja dolazi s globalizacijom."

U novoj stranci Sahre Wagenknecht to zvuči ovako: "Imigracija i suživot različitih kultura mogu biti obogaćenje. Ali to vrijedi samo dok je priliv ograničen na razinu koja ne preplavljuje našu zemlju i njezinu infrastrukturu i dokle god se integracija aktivno podstiče i uspijeva."

Ovaj tekst je aktualizovan 29.01.2024. godine

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu