Novac za priznanje Kosova?

Podsjećajući da je uspješno lobiranje širok spektar aktivnosti koji počinje od političkih, pravnih, prijateljskih, diplomatskih, interesnih, strateških, religioznih i drugih razloga, Behljulj Bećaj, analitičar iz Prištine, smatra da se lobiranje ne može zasnivati samo na novcu, i ako je on i te kako značajan. Po njegovom mišljenju pravni razlog, koji proizilazi iz zaključaka Međunarodnog suda pravde, je dovoljno jasan i ubjedljiv da se lobira na uspješan način a „pitanje novca može eventualno biti sporedna stvar, ali koja ne proističe iz ličnih, nego iz obaveza koje ima država prema strateškoj obavezi kao što je borba za priznavanje nezavisnosti Kosova“.
 

Kosovo nema finansijsku moć da kupuje priznanja

Koliko ja znam, mislim da se to preuveličava. Prvo, da budemo načisto, Kosovo nema takvu finansijsku moć koja bi bila usredsređena na priznavanje. Ako bi imali toliko novca, onda bi grabili za sebe, i vjerovatno su grabili za sebe, a ne za borbu za priznavanje kosovske države“, kaže Bećaj.

Sa druge strane, Nenad Zejak, dugogodišnji novinar, sada dopisnik beogradske „Pravde“, smatra da se novac za takav način lobiranja, odnosno podmićivanja, dobija i od robe koja se bez ikakve carine i poreza uvozila na Kosovo u južnom dijelu Mitrovice. Po njemu riječ je o „oko 100 miliona evra, što je dovoljno ne samo da se finansira priznanje desetak afričkih, nego i priznanja od svih evropskih zemalja.“
„Uz taj podatak - moćni Bedžet Pacoli, preko lanca svojih preduzeća i računa iz Švajcarske, a o tome govori i ’Vikiliks’ - i veza u Moskvi i Srbiji, ima mogućnost da i sam iz svog sopstvenog džepa finansira priznavanje kosovske nezavisnosti, a na taj način, u svakom slučaju, i rješava pitanje svoje stolice u Vladi Kosova“, tvrdi Zejak.
Kosovo su priznale 82 zemlje, a da bude primljeno u UN treba da to učine dvije trećine članica ove međunarodne organizacije. Postavlja se, međutim, pitanje da li uopšte nešto znači taj broj država ili je to puka statistika, s obzirom na to da zemlja ostaje blokirana i ne može da uđe u UN dok je ne prizna Srbija, samim tim i zemlje koje podržavaju Beograd. Bećaj o tome kaže: Dvije trećine je dovoljno, ali pitanje je kako ubijediti i članice Savjeta bezbjednosti jer sve to prolazi kroz Savet bezbjednosti. Ukoliko se povećava broj priznanja, logično je rasuđivati da se i članovi Savjeta bezbjednosti ne mogu ravnodušno odnositi prema tako velikom broju. Ukoliko i članovi Savjeta bezbjednosti daju pristanak, onda je sasvim logično da će se i Srbija pomiriti sa realnom situacijom. Ipak, to je stvar koja ima ne samo faktičko, nego i međunarodno priznanje“, ubijeđen je Bećaj.

Rusija će uložiti veto

Zejak vjeruje da će, i pod pretpostavkom da dvije trećine zemalja članica UN prizna Kosovo, zbog srpskih saveznika i njihovog prava na veto, biti veoma teško da Priština dobije stolicu u ovoj međunarodnoj organizaciji.
„Sasvim je izvjesno da, što se tiče Savjeta bezbjednosti, prema onome što slijedi iz dosadašnje političke prakse Moskve, neće dobiti zeleno svjetlo za članstvo u UN, pošto će Rusija, sasvim je sigurno, staviti veto na tako nešto. Ostaje ona druga strana te medalje, a to je: da li će Srbija priznati kosovsku nezavisnost? Očigledno da to Srbija neće učiniti“, zaključuje Zejak.
 

Autor: Refki Alija
Odg. urednica: Zorica Ilić