Novi problemi za Grčku

Na čelu protestne povorke u Solunu bile su izbjeglice, a iza njih – male i najmanje grupe lijevog političkog spektra, inicijative protiv rasizma i fašizma. Još prije godinu dana, na antirasističkim demonstracijama u više grčkih gradova učestvovali su uglavnom pripadnici i simpatizeri vladajuće stranke Siriza. Sada su oni na meti kritika. Na lecima inicijatora su novi izbjeglički logori vlade koje ljevičari zovu „koncentracionim logorima“, tražeći njihovo zatvaranje.

Sa sobom su donijeli strah

Same izbjeglice imaju druge brige. Sve češće one na engleskom skandiraju: „Otvorite granice!“ A na arapskom pjevaju pjesme u kojima se sirijski predsjednik Bašar al Asad optužuje za uništavanje gradova i ubijanje djece. Ali, „izbjeglice su u Siriji navikle da se nepoželjno ponašanje kažnjava zatvorom, pa se plaše da bi i ovdje mogla da ih zadesi slična sudbina“, kaže američka etnološkinja Ketrin, koja tečno govori arapski i već godinu dana živi u Solunu.

Grupa od oko 200 sirijskih demonstranata je došla iz izbjegličkog logora Dijavata koji se nalazi na jednom vojnom posjedu deset kilometara od Soluna. Četiri autobusa za njihov transport su obezbijedile ljevičarske grupe. One, zajedno sa svojim sljedbenicima, na demonstracijama uzvikuju parole protiv NATO i „rata imperijalista“. Izbjeglice to ne interesuje mnogo, one ne razumiju jezik. A i kada bi ga razumjele, vjerovatno bi ih takvih slogani podjednako malo interesovali. Njima nije stalo do svjetske revolucije, već do rješavanja sasvim konkretnih problema – a prije svega pitanja: mogu li za Njemačku ili ne?

To se pita i 20-godišnji student Mohamed. Sa svojom dvojicom braće, on je pobjegao iz sirijskog grada Deir ez Zora od terorista IS. Kaže da se – kao i većina drugih izbjeglica iz Dijavate – nije upisao u listu programa EU za preraspodelu izbjeglica: „Čuli smo da će otvoriti granicu“. A ni ne poznaju nikoga ko je preko programa „relociranja“ napustio Grčku.

Život u hali

Slično razmišlja i Delal, udovica sa četvoro dece, koja dolazi iz istog grada. U zbjeg je krenula za velikom porodicom u grupi od 40 ljudi. Svi su uspjeli da stignu do Soluna – od 68-godišnje glave porodice, pa do dvogodišnje hendikepirane kćerke. Od četvrtka, njen novi dom je „Hala 18“ solunske luke – prostor od hiljadu kvadratnih metara. U kome se nalazi 320 izbjeglica koje su ovamo stigle preko Lezbosa i Kavale.

Kada su izbjeglice stigle u luku, lučki sindikat je saopštio da želi da dâ znak solidarnosti, lučke vlasti – da je izbjeglički logor u dobrom stanju a gradska uprava – da je koordinacija rada dobrovoljaca i nevladinih organizacija besprijekorna. I zaista, izbjeglice su se obrele u praznoj hali u kojoj su postavile šatore koje su same donijele – a od nevladinih organizacija nije bilo ni traga. I pored toga, nijedna izbjeglica se ne žali. U šatorima jeste hladno, ali u njih ne pada kiša, toaleti u luci su čisti, a svakog dana izbjeglice obilazi jedan ljekar Crvenog krsta. Grčka armija se stara o podjeli obroka – tri puta dnevno.

Izbjeglice napuštaju ostrva

Pitanje je koliko će tako uređen život potrajati. Već za koji dan, veći broj izbjeglica iz „hale 21“ koja se nalazi preko puta, mogao bi da bude smješten u „halu 18“. Sve je više vijesti prema kojima će grčka vlada do nedjelje uveče 8.700 izbjeglica sa ostrva Lezbosa, Samosa, Kiosa i Kosa prebaciti na kontinentalni dio teritorije. Na sva četiri ostrva se nalaze objekti za registraciju – i to po standardima EU – svih koji su preko Egejskog mora došli iz Turske. Cilj te akcije je da Grčka sprovede svoj dio sporazuma EU-Turska, koji je upravo stupio na snagu. Prema tom sporazumu, od sada će svi koji na pomenutim ostrvima budu registrovani kao ilegalne izbjeglice, biti vraćani u Tursku. To se ne odnosi na izbjeglice i migrante koje su prije nedjelje stigle do Grčke.