Od šizofrenije do rasizma

Najpre u Botropu, onda u Esenu. Više puta je Andreas N. (50) ciljano usmjerio automobil ka okupljenim ljudima koji su mu izgledali kao stranci. Povrijedio je osmoro ljudi, prije nego što ga je uhvatila policija. N. je trenutno u istražnom zatvoru. Bezbjednosne službe vjeruju da je motiv bila mržnja prema strancima.

Napadač je živio od socijalne pomoći u Esenu. Brzo je do medija došla informacija da je navodno psihički bolestan.

Da li se dakle radi o hladnokrvnom desničarskom terorističkom napadu ili o ubilačkom pohodu jedne osobe, čiji se svjetonazor radikalizovao kroz psihičku bolest?

Jasna namjera da ubije

„Taj čovjek je imao jasnu namjeru da ubije strance", kazao je ministar unutrašnjih poslova Sjeverne Rajne Vestfalije Herbert Rojl iz Hrišćansko demokratske unije.

Prema najnovijih saznanjima, Andreas N. nije imao kontakt sa ekstremno-desničarskom scenom. Sociolog Matijas Kvent govori o „zločinu iz predrasude, odnosno zločinu iz mržnje". Direktor Instituta za demokratiju i civilno društvo iz Jene je specijalista u oblasti istraživanja radikalizacije i desničarskog ekstremizma. Prema njegovom mišljenju, N. „se ciljano usmjerio ka određenoj grupi ljudi: ka ljudima koji nisu bijelci, za koje je smatrao da su stranci".

Poruka je jasna, zaključuje Kvent. Tokom saslušanja napadač je kazao „da su brojni stranci problem za Njemačku, koji on želi da riješi. To znači da se radi o rasističkom činu, koji ima političku dimenziju." Pored toga napad nastavlja da širi strah kod jednog dijela stanovništva.

O terorističkom napadu govori i socijaldemokratski političar Karamba Diabi. Stručnjak za pitanja integracije, afričkog porijekla, na Tviteru je napisao: „Ako su motivi rasistički, onda za to moramo da koristimo prave riječi. Izgleda da je napad u Botropu politički motivisan, pa je tako riječ o terorizmu."

Teroristi i amok-ubice su slični

Ali koliko god političari većinski zauzimali jasnu poziciju, toliko je nejasno kakav je uticaj mentalnog stanja okrivljenog na izvršeni zločin. List Kelner štat ancajger piše da Andreas N. već decenijama boluje od šizofrenije, kao i da je 2005. godine neko vrijeme proveo na zatvorenom odjeljenju psihijatrijske klinike.

Mnogi zato pišu da je riječ o amoku – to je malajska riječ skovana da opiše stanje kada duh zlog tigra obuzima čovjeka, tjerajući ga da u bijesu i očaju počini neko zlo. U modernom jeziku se koristi da opiše zlodjela u kojima napadač naizgled bez mnogo biranja ubija i ranjava ljude, rizikujući da i sam bude ubijen ili pak završavajući čin samoubistvom.

Ali gdje su granice amoka i terorizma? I da li te granice moraju da se povuku? Da li se radi desničarskom teroristi koji mrzi strance ili o psihičkom bolesniku? Ili je moguće i jedno i drugo?

„Moja teza, iako nije dovoljno empirijski istražena, je da su teroristi i amok-napadači apsolutno slični", kaže kriminologinja Brita Banenberg u razgovoru za DW. Bez obzira da li je riječ o osobama koje imaju ekstremno desničarski ili islamistički motiv ili „da li amok-napadač sve mrzi i odbacuje čitavo društvo, to se u velikoj mjeri bazira na psihičkim poremećajima. Ti usamljeni napadači su po pravilu ljudi koji imaju malo socijalnog kontakta ili ga uopšte nemaju", objašnjava profesorka sa Univerziteta u Gisenu.

„Oni se svi po internetu kreću u svjetovima i forumima koji jačaju njihove poglede na svijet, njihovu mržnju i odbacivanje", kaže Banenberg. Dakle efekat pojačavanja već postojećih pogleda od strane istomišljenika na društvenim mrežama i moguća psihička oboljenja u tim slučajevima se miješaju u opasan koktel.

Mržnja koja se projektuje na grupe

Za kriminologinju Banenberg prvi rezultati istrage pokazuju da je ponašanje napadača bilo tipično. „Proučavali smo veliki broj takozvanih amok-pohoda u Njemačkoj. Kod odraslih počinilaca postoje zanimljive upadljivosti", kaže naučnica. „Svi oni nisu zaista mentalno zdravi."

Vrste psihičke poremećenosti su doduše različite. „Ipak, primjetili smo da više od trećine odraslih počinilaca, od 24 do 70 godina starosti, ima teške psihičke poremećaje, u smislu paronoidne šizofrenije", kaže Banenberg.

Istraživanja njene katedre pokazuju da su ti počinioci puni odbojnosti prema društvu. Oni najčešće projektuju svoju mržnju na određene grupe, „bilo da se radi o strancima, ženama, kolegama sa posla ili nekim drugim ljudima". Psihički poremećaj u smislu šizofrenije je oboljenje koje elemente bolesti spaja sa motivima mržnje.

Na sve to, prema istraživanju ove kriminologinje, još dolaze osobe sa poremećajem ličnosti. Ti počinioci mogu da imaju više uvida u to što rade, „ali i oni se jednako fanatično gube u ideji spektakularnog ubilačkog čina".

Banenberg zato apeluje na veću pažnju čitavog društva. Onog ko pokazuje zanimanje za izvršenje napada, bilo da je riječ o amoku ili terorističkom napadu, i ko je pun mržnje je „obično moguće prepoznati nekoliko mjeseci ranije". Rodbina, prijatelji i kolege bi o tome na vrijeme trebalo da obavijeste policiju.

U slučaju napada automobilom tokom novogodišnje noći nadležni samo mogu da dalje prikupljaju dokaze, a sudovi da odvagaju kaznu. Tu će i oni morati da daju zvaničan odgovor na pitanje do koje mjere se ovde radi o bolesnoj psihi jednog čovjeka, a do koje o terorizmu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android