Odbačene izbjeglice
13. decembar 2015Saobraćajna je špica u atinskom metrou. Bijan Mortazavi se šali sa svojim prijateljima koji su počeli da porede koliko su im porasle brade tokom boravka u izbjegličkom kampu na grčkoj granici.
"Šta mogu da Vam kažem? Ostali smo u kampu dvije sedmice. Otići ću kod brice kad dođemo u Njemačku", šali se Mortazavi. On i njegovih pet prijatelja, koji su svi diplomirali prije nego što su napustili Iran, idu ka Olimpijskom stadionu u Atini. Tamo su se nekada održavale utakmice u hokeju na travi a sada je stadion pretvoren u izbjeglički kamp. Prethodno su ovi momci zaglavili u Idomeni, mjestu pored makedonske granice, koje je bilo poprište ustanka i nemira, nakon što su mnoge balkanske države odlučile da zatvore svoje granice za izbjeglice koje ne dolaze iz zemalja pogođenih ratom kao što su Sirija, Irak i Afganistan, već iz recimo Irana, Pakistana ili Maroka.
Od 18. novembra prolazak kroz Makedoniju se striktno odobrava samo Sirijcima, Afganistancima i Iračanima. Oko 2.000 potražilaca azila iz drugih zemalja tako je ostalo da čeka na grčko-makedonskoj granici. Kada su se uslovi pogoršali, 150 do 200 izbjeglica prebačeno je u Atinu, rekli su saradnici nevladinih organizacija, koji operišu na terenu.
Preokret u cijeloj izbjegličkoj krizi i kombinacija pravnih i fizičkih barijera prouzrokovali su pravu poplavu izbjeglica u Idomeni, tako da je jedan broj njih, kako bi se rasteretio kamp u Idomeni, vraćen u Atinu. Glavni grad Grčke tako sada prima izbjeglice iz dva smjera: iz Turske i sa svojih sjevernih granica izazivajući s jedne strane - zabrinutost jednog broja humanitarnih radnika u Atini a - s druge strane- indiferentnost.
'A piece of cake'
"Izbjeglički kamp je pun. Nakon ovih momaka koji su došli, mjesta više nema", kaže Kristoff, volonter na Olimpijskom hokejškom stadionu, pretvorenom u izbjegličko naselje. Kristoff je poželio dobrodošlicu Mortazavijevoj grupi, odvevši je u jedan napušteni objekat gdje je tzv. zona Iranaca i pokazavši im deke na podu gdje mogu spavati.
Stadion za hokej na travi je jedan od nekoliko punktova za iskrcavanje izbjeglica, koji se transportuju UN-autobusima iz pograničnog mjesta Idomeni. Trenutno je tu oko 400 ljudi, kaže Marios Karagiannakis, koordinator u izbjegličkom kampu i civilni službenik grčkog Servisa za prihvat i registraciju izbjeglica. Neoženjeni muškarci iz zemalja Magreba i Irana čine većinu izbjeglica i mnogi od njih su ljuti i frustrirani.
Razbijeni prozori na objektu su podsjetnik nedavnog izbijanja tenzija i izljeva gnjeva. Karagiannakis, zakrvavljenih plavih očiju, odgovara na telefonske pozive i ne gasi cigaretu dok razgovara sa prevodiocem o tinejdžeru koji iskašljava krv. On je peta osoba koja pokazuje simptome tuberkuloze u nekoliko proteklih dana. "Ali to je ništa u odnosu na Samos od prije dvije godine. Sada imamo sistem da ih moraju primiti u bolnicu i svi koji su uključeni u ovaj posao stiču iz dana u dan sve više iskustva. Jer, svaki dan je različit."
Stadion za tekvando
Nešto sjevernije, duž obale se nalazi drugi izbjeglički kamp, otvoren proteklog mjeseca. Izbjeglice su i tu smještene u objekte stadiona, na kojem su se održavala takmičenja u borilačkoj vještini tekvando. Menadžer izbjegličkog kampa Koutsianas Panos kaže da je maksimalan kapacitet objekta 1.700 ljudi ali on bi želio da zadrži do 1.000 izbjeglica iz sigurnosnih razloga. U subotu je ovaj kamp ugostio 450 ljudi. Koutsianas kaže da gosti spavaju na krevetima, smještenim na glavnom spratu i da su im dobrovoljni pomagači i Grčka mornarica obezbijedili tri obroka dnevno.
"Moramo ljude tretirati kao ljude a onda je lakše svim tim upravljati", kaže Koutsianas da bi nešto kasnije izrazio sumnju u dugoročnije zadržavanje izbjeglica na stadionu. Ne mislim da je ovaj objekat podesan u tu svrhu" rekao je on. Medijima je zabranjen ulazak na stadion, ali jedna neslužbena anketa je pokazala da od 20 ljudi samo jedan spava na madracu a svi ostali na dekama na podu.
""Bolestan sam. Ne spavam, ne mogu da sjedim, stalno sam na nogama", kaže Ahmed Abdu Mohammed, izbjeglica iz Somalije i dodaje: "Imam bolove u cijelom tijelu".
Najbolji izbjeglički kamp u Grčkoj
Kamioni puni starog željeza tutnje prašnjavim cestama po industrijskoj zoni u kojoj se nalazi treći Izbjeglički kamp Eleonas, koji može da ugosti do 750 izbjeglica. Naselje se sastoji od uredno poredanih 100 kontejnera-kućica. Svaka ima kupatilo i tuš. Zaposleni u kampu kažu da je to "najbolje izbjegličko naselje u Grčkoj".
Protekle subote je u naselju Eleonas bilo 437 potražioca azila, kaže menadžer Mahmoud Abdelrasail i navodi da postoje planovi da se naselje proširi ali nije mogao reći više detalja.
"To mora da uslijedi prije nego što nam se desi da budemo prepuni i da 300 ljudi mora da spava van kampa, jer nemaju gdje drugo da odu. Ako dođe više ljudi , moći ćemo da ih smjestimo. Od kako je naselje otvoreno kroz njega je prošlo 9.725 ljudi.
'Težak život u Evropi'
Onaj ko može sebi da priušti da izbjegne izbjeglički kamp, odlazi u hotel. Kao alternativa postoji nekoliko objekata u Atini i Solunu, koja su nedozvoljeno naseljavali anarhisti, i koji također mogu da posluže kao prenoćište ili sklonište za potražioce azila. Ipak nisu svi spremni traćiti vrijeme u Grčkoj. "Vraćam se u Iran", kaže Bijan Mortazavi nakon dvije neprospavane noći na stadionu za hokej na travi u Atini.
Tog vikenda u rano jutro on sa svojim prijateljima sjedi na atinskom trgu Viktorija, skupa sa pijancima, ciganima i prosjacima, razmatrajući izglede za život u Evropi. "Ovdje u Evropi je život težak. Košta vas voda, košta spavanje. Za sve ti treba novac...a posla u Grčkoj nema."
Mortazavi kaže da je razgovarao sa krijumčarima, koji su mu ponudili da ga za 1.000 eura prebace u Njemačku. Neki ljudi na trgu prodaju lažne sirijske pasoše za 150 eura po komadu. Mortazavi kaže da će njegovi prijatelji okušati sreću i nastaviti put ka sjeveru Evrope, ali ta opcija njega ne privlači. "To neće funkcionirati", kaže on i dodaje: "Uhvatiće nas i vratiti. Ja se vraćam natrag u Iran."