Omišani dočekali "svog" viceprvaka svijeta
19. juli 2018Kako i priliči gusarskom gradu, Ivan Perišić u omišku luku, u pratnji Ante Rebića, stigao je brodom. Mnoštvo okupljenih Omišana, ali i turista s nestrpljenjem su pratili njihov dolazak. Najbrojniji su bili oni najmlađi. „Mi dolazimo iz Wolfsburga, tu smo na odmoru i kada smo čuli da je doček, nismo mogli vjerovati" objašnjava nam Anja kako se lijepo poklopilo da njen sin Moritz vidi svog omiljenog igrača kojeg pozna još iz vremena kad je igrao za njemački Wolfsburg.
U redu za potpisivanje dresova susrećemo i Norvežane. Budući da Norveška nije sudjelovala na svjetskom prvenstvu, oni su kažu, pokazujući nam ponosno dres, navijali upravo za Hrvatsku. Obitelj Sovulj je bila jučer na dočeku u Splitu. „Išli bi bili i u Zagreb, ali je sezona pa nemamo dovoljno vremena" objašnjava nam Mijo i nastavlja: „ Ne smeta nam gužva, ovo je poseban doživljaj i rado smo došli danas još u Omiš dočekat svog sugrađanina".
Koliko su svi ovih dana bili okupirani nogometom, govori nam i gospođa Mira Kuvačić, koja ipak nije došla u dresu već u tradicionalnoj poljičkoj narodnoj nošnji. Nju je dopala čast da Ivanu uruči poznatu deliciju „poljički soparnik". „ I ja sam prije neki dan, cijeli dan gledala doček iz Zagreba na televiziji, iako sam imala posla, ali sam gledala i plakala" govori nam gđa Mira koja je kaže pratila utakmice svjetskog prvenstva, a danas je dovela unuke sa sobom da svi zajedno sve uživo dožive.
I dok su Omišani tradicionalno klapskom pjesmom pozdravljali Perišića, na bini im se spontano pridružio i Željko Bebek koji je doček namjeravao pratiti s mora. Svima koji su se zatekli u Omišu, za oko je zapela glavna gradska tvrđava Mirabella s koje je visio Perišićev dres dimenzije osam puta pet. Bio je to dar iznenađenja marljivih žena poznate omiške tvornice trikotaže „Galeb".
Stoga se Ivan na pozornici posebno zahvalio upravo njima, ali i svim prijateljima, rodbini i sugrađanima koji su došli u velikom broju. Sa zadovoljstvom i ponosom iz publike je Ivana pratio i Branko Šušnjara, njegov prvi trener. „ Ivan je svoje prve korake napravio ovdje u NK Omiš i vidjelo se da je talent i veliki radnik prije svega," prisjetio se Branko koji je Ivana pratio na njegovom nogometnom putu od šeste pa sve do šesnaeste godine.
I dok su vidno umorni reprezentativci nakon programa jedva uspjeli umaći stampedu oko pozornice, sakrili su se u obližnjem vatrogasnom domu, gdje je nastavljen potpisivački after party. „Jako sam umoran, ali zaista je poseban osjećaj biti dio svega ovoga, pogotovo doživjeti sve ovo u svom gradu" kazao nam je kratko Ivan, marljivo potpisujući dalje dresove, tako da nijedno dijete ne ode doma tužno bez potpisa.