Orbanovi „korisni idioti“
6. mart 2019
Viktor Orban poznaje dobro svoje prijatelje-istomišljenike iz Europske pučke stranke (EPP). On smatra da su oni "korisni idioti", da su slabi. I u nekim stvarima ima pravo. Protivnik macho tipu iz Mađarske je u političkom smislu laka kategorija, Manferd Weber, iz Kršćanskodemokratske unije (CSU). Šef frakcije Europske pučke stranke u Europskom parlamentu, koji želi postati predsjednik Europske komisije, je već tako često povlačio "crvene linije" preko kojih Orban pleše stalno ih prekoračujući. I ništa se nije dogodilo. To nije dobra strategija protiv jednog populiste iz ravnice (orginal: Puszta-Populisten op.red.) koji reagira samo na jasne poruke - ako uopće i tada.
Za tango je potrebno dvoje. Orban je postavio tempo, vodstvo EPP-a je dozvolilo da bude vođeno i zavedeno. Weber želi da glasovima Mađarske zasjedne u fotelju predsjednika Europske komisije. Orban to zna i laska Weberu. Kod kuće dozvoljava da njegovi mediji izrazito bez ukusa i dalje udaraju po Junckeru i kompaniji. To nije novo: Osnova populizma iz ravnice je permanentno biti u modusu predizborne kampanje, imajući stalno nove slike neprijatelja - perfektan žrtveni jarac je jeverejski milijarder Soroš, koji navodno vuče konce u Briselu kada je riječ o migraciji, kako to propaganda Mađarima skoro četiri godini predstavlja.
Bavarci to znaju, ali rado koriste Orbana kao poruku upućenu Berlinu. Mađarska je tako reći ispruženi srednji prst protiv Merkelove. A onda bi to bili još njemački ekonomski interesi koji očigledno potpokavaju europske osnovne vrijednosti. Njemački proizvođači automobila vole mađarske radionice: Mercedes, Audi, BMW - svi oni investiraju milijarde u Orbanovo carstvo - privlače ih niski porezi, dobro obučeni radnici i slabi sindikati. Slučajno je centrala Audija u izbornom krugu Horsta Seehofera. Orban dobija na vrijednosti, može popuniti svoje porezne kase i pustiti da ga slave kao uspješnog ekonomskog kapetana. Riječ je o win-win situaciji.
Kritika na račun Orbana je do sada nestajala u magli politike umirivanje EPP-a. Sredit ćemo to interno, tako možemo bolje utjecati na njega - to je godinama bila mantra EPP-a. Konzervativci su rado prstom upirali na političku konkurenciju: A vi socijaldemokrate? Vi imate Rumune, nejasne figure poput Ponte i Dragnea. Whataboutism – braniti se od kritike skretanjem pozornosti - zbog partijskih razloga. Predsjednik EPP-a Daul i Manfred Weber su otišli još dalje, oni su prošle godine aktivno sudjelovali u predizbornoj kampanji za Orbana u Mađarskoj - a Orban je već tada nastupao protiv Centralno-europskog univerziteta i civilnog društva. I tada su već visili plakati na kojim stoji "Stop Brisel", već su puštani radijski spotovi, upućivana odgovarajuća propagandna pisma svakom mađarskom domaćinstvu - finansirani usput rečeno našim novcem. Sredstva EU godinama čine Orbanove oligarhe i njegov klan bogatima. Vodeći krugovi EPP-a oko Daula i Webera su time od sebe napravili Orbanove saveznike.
Orbanovi oligarsi drsko pljačkaju europske kase, njegov zet može napuniti svoje džepove - bez posljedica unatoč debelim aktima europske Agencije protiv prevara OLAF. Istrage u Mađarskoj su obustavljene. Orbanova koleginica iz EPP-a Graessle želi otežati pljačku, ona u ime Europskog parlamenta nadgleda novac europskih poreznih obveznika. Graessle je obožavateljica europskog Državnog tužitelja: ono bi naime, kako kaže, moglo djelovati preko granica. No mađarska vlada je protiv toga.
Ideološki ekstremni desničar, sve više autokratski, Orban je instalirao "neliberalni", korumpirani sistem, kaže član EPP-a iz Luxemburga Frank Engel. On već dugo pita: Šta još Orban ima tražiti u EPP-u? Oboje su u pravu sa svojim kritikama. No oboje su do sada ostalu usamljeni u svom opominjanju. Ipak: EPP se neumorno poziva na "europske vrijednosti".
To da je sada desetak stranaka članica EPP-a poslalo pisma predsjedniku Daulu tražeći izbracivanje Mađarske iz EPP-a ima dvojako značenje: Dosta im je Orbana i njegovih ljudi. No pisma se mogu shvatiti i kao glasanje o nepovjerenju protiv Daula i Webera koji su dugo držali svoju zaštitničku ruku preko populiste iz ravnice.
Oni su doista Orbanovi "korisni idioti" jer su dozvolili da postane tako veliki da bi mogao predstavljati ozbiljnu opasnost za Europu. U EPP-u je Orbanovo vrijeme isteklo. Sa njim bi trebali otići i Daul i Weber. Samo tako EPP može ponovo postati vjerodostojna. Bila bi to usluga Europi.
Stephan Ozsváth je bio ARD-ov dopisnik za Jugoističnu Europu. 2017. godine je objavio knjigu "Puszta-populizam. Viktor Orban - europska havarija?". Živi i radi u Beču i Berlinu.