Pakt sa diktatorom?

Kada se tzv. „Arapsko proljeće“ potpuno proširilo u Siriji, izgledalo je da je sudbina sirijskog predsjednika zapečaćena. Čelnici drugih arapskih država, koje je zahvatilo „arapsko proljeće“, već su napustili svoje pozicije: Ben Ali je pobjegao, Mubarak svrgnut sa vlasti, a Gaddafi ubijen. U jesen 2011. godine situacija za Bašara al-Asada nije uopšte izgledala dobro. Više hiljada Sirijaca je tada protestovalo protiv predsjednika i svim sredstvim se borilo protiv režima. Međutim, Asad se nije predavao. Uvijek je upozoravao na „islamističke teroriste“ u zemlji i bio je posebno brutalan protiv vlastitog naroda.

Napredovanje islamista

Tri godine kasnije, i nakon što je više od 190.000 ljudi izgubilo život, Asadova upozorenja o teroristima su se izgleda obistinila. Militantna grupa „Islamska država“ bilježi uspjehe na ratištima i neumoljivo se bori za stvaranje „Božije države“. Ubijaju sve koji im stoje na putu. Islamisti, na čijoj se strani bori veliki broj dobrovojaca iz arapskog svijeta, ali i Evrope, u međuvremenu ne kontrolišu samo veliki dio područja susjednog Iraka, nego i veliki dio Sirije. Na početku su se prije svega borili protiv sirijskih pobunjenika i na taj način jačali sirijski režim. U međuvremenu se pripadnici ove militantne grupe bore i protiv sirijskih trupa.

S „Islamskom državom“ Sirija i Zapad sada imaju zajedničkog neprijatelja, kaže stručnjak za Siriju Petra Becker iz Fondacije za nauku i politiku u Berlinu. „Asad je od početka revoluciju u kojoj se radilo o demokratiji i ljudskim pravima osuđivao kao ustanak selefijskih džihadista“, smatra Beckerova. U to spada i to što je on na početku ustanka iz zatvora oslobodio veliki broj džihadista, iako je znao da će oni pokušati formirati terorističke ćelije u zemlji. „Asad je to svjesno uradio jer je na taj način posmatrao kako se džihadisti šire. On je uradio sve kako bi se te snage u toku revolucije radikalizovale i na taj način ih je indirektno podržavao“, kaže Beckerova.

Skrivene metode mučenja

Pred brutalnošću terorista koji svoje nasilje ponosno objavljuju i u medijima, metode mučenja sirijskog režima djeluju blaže i vlada radi sve kako bi ih skroz prikrila. Zauzimanjem strateški važne vojne baze Tabka u sjevernoj provinciji Rakka su islamisti postali veći problem od očekivanog. Asad vjerovatno nije računao sa tako velikim otporom.

Međutim, čini se da njegova strategija djeluje. Veliki neprijatelj u vlastitoj zemlji bi sirijskom predsjedniku mogao pomoći da se prekine njegova međunarodna izolacija. „Upravo sada je vrijeme u kojem Asad može profitirati od svoje politike“, kaže stručnjak za Siriju Becker i dodaje: „Ako mu uspije da zapadne zemlje uvjeri da ga prihvate kao partnera u borbi protiv terora, onda je on svoju vlast osigurao za još nekoliko narednih godina“. Sirijski ministar vanjskih poslova Valid al-Mualim je nedavno SAD-u ponudio saradnju sa Damaskom: “Sirija se geografski i taktički nalazi u centru međunarodne koalicije protiv 'Islamske države'. Države koje uistinu žele pobijediti teror, moraju biti zu nas.“

Manje zlo?

Američka vojska je izviđačkim letovima, izvršenim u utorak (26.8) iznad Sirije, počela pripreme za mogući vazdušni napad. „Bezpilotne letjelice bi trebale pomoći u pripremi napada iz vazduha na terorističke grupe na sirijskoj teritoriji“, javila je televizija NBC. Političko vodstvo u Vašingtonu je demantovalo da je za takvu akciju postignut dogovor sa Damaskom jer, kako se navodi, „SAD ne žele jačati diktatora“. S pogledom na teroriste u mnogim zapadnim državama se sirijski diktator posmatra kao manje zlo, jer on „samo“ tlači i ubija vlastiti narod.