Papini bataljuni

Naravno da su dva vjerska učenjaka razgovarala o svojim religijama. Oni su sigurno poticali dijalog između kršćanstva i islama te ga obogatili katoličkim i šijitskim viđenjima. To je dio njihova posla – ali samo jedna polovica. Druga polovica se tiče svih: i onih, čije carstvo nije Božje nego je isključivo s ovoga svijeta.

Franjo i Hassan Rohani su vjerski vođe i istovremeno državni poglavari, zadnji takve vrste. Oni se nalaze na čelu dviju posljednjih teokratskih država na Zemlji. A to povezuje (i sigurno olakšava međureligijski dijalog – ali o njemu se tu nije trebalo raditi). Pri tome su razlike između dviju država otprilike tako velike, kao što se bijela Papina odora razlikuje od crnog ruha iranskog predsjednika. Kontrast nije mogao biti veći.

Diskrecija kao zaštitni znak Vatikana

Stanje ljudskih prava u Iranu je loše. Točno u trenutku Rohanijevog puta u Rim organizacije za ljudska prava su podsjetile da su u Iranu deseci mladih ljudi osuđeni na smrtnu kaznu i svaki čas mogu biti smaknuti. Nećemo nikada doznati je li papa Franjo svoga gosta pitao za to. Apsolutna diskrecija je zaštitni znak diplomacije Vatikana obavijene velom tajne. U svakom slučaju, Katolička crkva u javnosti rado nastupa kao beskompromisna braniteljica ljudskih prava i protivnica smrtne kazne.

Iran je aktivan i agresivan igrač na Bliskom istoku: iranski časnici savjetuju glavno zapovjedništvo sirijskog vlastodršca Assada. Milicije koje financira Iran bore se rame uz rame sa sirijskom vojskom. Pri tome su prioritet šijitske vjerske države puke geopolitičke činjenice – prilaz Sredozemnom moru. Teheran u regiji zaoštrava prastari sukob sa Saudijskom Arabijom, glavnom predstavnicom sunita, u Jemenu dopušta borbe za svoje interese i vodi riskantne diplomatske igre.

Rohanijevo putovanje u Europu postalo je moguće zbog postizanja kompromisa u atomskom sporu, odnosno provjerljivim odustajanjem Teherana od nuklearnog naoružanja. Unatoč tom kompromisu, režim u Teheranu je za mnoge u SAD-u – tradicionalnom savezniku Saudijske Arabije – dio „osovine zla“. Vjerojatno i zato što šijitska država otvoreno poseže za vlašću u regiji. Sve to Vatikan ne osporava, naprotiv. Papini diplomati su se uvijek vrlo tvrdokorno zalagali za to da Teheran sjedi za stolom kada se pregovara o prekidu rata u Siriji. Trebale su godine da posvuda prevlada shvaćanje kako za pregovaračkim stolom, pored Saudijaca, mora biti stolica i za Irance.

Tajna vatikanska diplomacija

Sovjetski diktator Staljin navodno je jednom prilikom podrugljivo upitao: „Koliko bataljuna ima papa?“ Ovisno od svjetonazora, kao povijesni paradoks može zvučati činjenica da je upravo djelovanje jednog pape, naime Ivana Pavla II., i njegove tajne diplomacije znatno doprinijelo padu komunizma u istočnoj Europi. Politička sredstva Vatikana često se podcjenjuju. To je za crkvenu državu prednost, jer tako kardinali i poslanici mogu djelovati bez da ih se opterećuje očekivanjima. Vatikan je u novijoj povijesti već više puta iznenadio svijet: primjerice, uspješnim poticanjem Rusa i Amerikanaca na zajedničko uklanjanje sirijskoga kemijskog oružja. Ili svojim angažmanom koji je doveo do zatopljavanja odnosa između SAD-a i Kube.

Nakon razgovara predsjednika Rohanija i pape Franje Vatikan je priopćio da će Iran pomoći u smirivanju nasilja na Bliskom istoku i suzbijanju širenja terorizma i krijumčarenja oružja. To je prilično jasno rečeno za nekoga tko navodno uopće nije došao razgovarati o politici.