Plastični otpad je svjetski izazov

Zapravo je plastika izvrstan materijal. Od nje se može načiniti gotovo sve: namještaj, posuđe, auto... Jer, plastika ima izuzetne osobine. Jeftina je u proizvodnji, odlično se da oblikovati, lagana je, a ipak stabilna. Osim toga, plastiku se može reciklirati i od starih proizvoda praviti nove. Od plastičnih boca može nastati pulover, neki dio za auto ili namještaj. Plastika može biti obojana, na nju se može tiskati, ona je dugotrajna. I upravo tu je problem. Plastika ostaje, ona se ne raspada. Barem ne tako brzo. Moraju proći stotine godina da neka plastična patka, koja je jednom završila u moru, ne bude više prepoznatljiva. I još nekoliko stotina godina da od nje ne bi ostalo ništa.

Nekoliko izgubljenih plastičnih pataka priroda može izdržati. Ali, ono što ju opterećuje to su bilijuni plastičnih vrećica koje vjetar raznosi svuda. Većina završava u vodi. Najprije u rijekama pa onda u morima. Neka jezera i mora su prava odlagališta plastičnog otpada, u Tihom oceanu se kreće divovski splav plastičnih čestica, mnoge završavaju u utrobama kitova i dupina. Zemlju bi se moglo omotati 40 puta samo s vrećicama koje potrošimo za jednu godinu.

Sad EU želi osjetno smanjiti potrošnju plastičnih vrećica. Točnije rečeno, najprije onih najtanjih, u koje pakiramo voće i povrće, i kojih se u EU-u očito troši jako puno. Njih se, naime, dobiva besplatno. Zasad. Jer, smanjenje potrošnje za 80 posto može se postići samo zabranom ili naplatom kaucije za svaku takvu vrećicu.

Sigurna sam da bi to - u Europi - moglo funkcionirati. Ako bi za svaku vrećicu morali plaćati potrošači bi morali razmisliti je li im ona uopće potrebna. Ako se Europska unija doista dogovori o smanjenju potrošnje takvih vrećica to bi bila dobra mjera. I ništa više od toga. Jer, plastični otpad je divovski problem u cijelom svijetu za koji su potrebna međunarodna pravila i rješenja.

U to pripada, među ostalim, i koncept koji će siromašnijim zemljama omogućiti da svoj plastični otpad uklanjaju razumno. Ne u moru nego u modernim postrojenjima za recikliranje i spaljivanje. Ne bi se smjelo oslanjati na grižnju savjesti i ekološku svijest ljudi da je potrebno izbjegavati plastične vrećice i smanjivati količinu otpada kako dupini ne bi zbog toga ugibali. Barem ne isključivo.

Autori: Judith Hartl/aj

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović