Početak kraja - Dan kada je na red došla Bugarska
10. novembar 2009Velika godina promjena, 1989. donijela je i Bugarskoj neočekivane preokrete. Ova balkanska zemlja, koja danas pripada Europskoj uniji, desetljećima je bila „privržena“ Moskvi i to do te mjere da je šef komunističke partije ove zemlje, Todor Živkov čak pokušao Bugarsku učiniti 16. Sovjetskom Republikom. No, 10.11.1989. sve se odjednom promjenilo.
Doslovno iz „vedra neba“, premijer Georgi Atanasov sazvao je sjednicu Centralnog komiteta Komunističke partije, na kojoj je Živkov, svrgnut s mjesta glavnog tajnika Partije ali istodobno i isključen iz Politbiroa.
Zatvaranje slavina iz Moskve
Time je nakon 34 godine završilo razdobolje vladavine, ovog, tada 78-godišnjeg političara i to prvenstveno iz razloga što je „pao u nemilost Moskve“.
Naime, Mihail Gorbačov je još 1986. godine prestao u Bugarsku slati jeftinu naftu i oružje. Do tada se ulje i oružje dobiveno iz Moskve tajnim putevima ponovno preprodavalo, što je Bugarskoj svake godine donosilo dobitke od nekoliko milijardi.
Zatvaranjem „slavine“ iz Moskve, gospodarska situacija je vrlo brzo postala katastrofalna – samim time, stanovništvo Bugarske sve očajnije i oporba, odnosno, disidenti, sve odvažniji i hrabriji.
To je očito bilo jasno i samom Živkovu kada je najavivši svoju ostavku 10.11.1989. godine izjavio kako se „socijalizam na očigled raspada, kako se protiv toga ništa ne može poduzeti“ te postavio pitanje „Tko je za sve ovo zapravo kriv?“
Dolazak „miljenika“ Gorbačova
Po svemu sudeći, Todor Živkov ovo pitanje nije smio postaviti, budući da su njegovi dotadašnji „drugovi“, „krivicu“ odmah svalili na njega, isključili ga iz Komunističke partije i proglasili Narodnim neprijateljem broj 1. Vlast su preuzeli „miljenici“ Gorbačova u Bugarskoj, nadajući se kako će sve ostati kako je i bilo samo bez „Starog“ – misleći pri tome na Živkova.
Međutim, dogodilo se ono što nitko nije moga očekivati. Ubrzo nakon odlaska Živkova s političke scene, ojačali su redovi dotadašnjih disidenata čime su vrlo ubrzo pojmovi poput „demokracija i sloboda tržišta“, zamjenili državni socijalizam.
Kako je kasnije rekao, Željo Želev, predsjednik Bugarske od 1991. do 1997. godine: „Ove su promjene nastupile iznenada. Slutili ih nisu čak ni sami članovi Centralnog komiteta, kada su ujutro 10.11.1989. krenuli na povijesnu sjednicu“.
Autor: Andreev Alexander/Željka Tališman
Odg. urednik: Zorica Ilić