Studie Abschiedrituale

Većini ljudi nije stalo do toga da budu sahranjeni na groblju, ali bi željeli da se njihovi najbliži, kada napuste ovaj svijet, upravo tamo nađu. Na prvi pogled, čini se da je riječ o istraživanju ponora ljudske duše, ali to nije slučaj. Institut za istraživanje javnog mnjenja Forsa istraživao je rituale Nijemaca kada su ožalošćeni i njihove želje u vezi sa sopstvenom sahranom. Joahim Košnike je upravnik instituta i kaže: „Vrlo je interesantno analizirati razliku između toga šta ljudi žele ili su željeli kada je riječ o sahranjivanju bliskih osoba, i šta s druge strane žele kada je riječ o njima samima. U posljednjem slučaju tradicionalni oblici sahranjivanja, za koje znamo i iz djetinjstva, manje su poželjni.

Ipak, tijesna većina želi da se članovi njihove porodice u kovčegu ili urni sahrane na groblju. Međutim, to za sebe ne želi ni polovina Nijemaca. Umjesto toga, 25 odsto kaže da može da zamisli da bude alternativno sahranjeno - u šumi ili u moru. 14 odsto bi željelo da bude anonimno sahranjeno – naročito stariji ljudi.

Nije jednostavno brinuti se o pogrebnom mestu

Studiju o tome naručila je firma koja se specijalizovala za sahrane u šumi. Šefica ove firme, Petra Bah kaže da nije iznenađena ovom razlikom: „Objašnjavam to činjenicom da stari ljudi iz sopstvenog iskustva znaju koliki je posao brinuti o grobu i zato to ne traže od svojih bliskih. I odlučuju se za anonimnu sahranu.“

Sve u svemu, istraživanje se isplatilo, kažu u ovoj firmi. Rezultati se uklapaju u koncepciju nalogodavca. Ljudi naime žele mjesto koje mogu da posjete. Žele da stoji ime preminulog, samo što to ne mora da bude groblje u tradicionalnom smislu riječi.

Ali rezultati ovog istraživanja ne govore o tome koliko ljudi uopšte razmišlja o svojoj sahrani. Ali se može zaključiti koliko je ljudi u posljednje vrijeme bilo primorano da se bavi ovom temom. Joahim Košnike kaže: „35 odsto Nijemaca za sebe kaže da su žalili za nekim, ali da to drugi nisu primjetili. Danas se to više ne ispoljava kao nekad, kada su ljudi odjećom i ponašanjam pokazivali da su u žalosti. Nisu učestvovali na slavljima itd…“

Prema rezultatima ove studije većina ožalošćenih željela bi da ima više vremena i više prostora za svoja tužna osjećanja.

Autor: Mathias Bölinger/Mirjana Veljković-Kühne

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić