Pogrebnici umrlih od ebole
22. septembar 2014Kada se ekipa, na čijem je čelu Mark Korvayan, približava selu, veći izdaleka čuje plač rodbine i susjeda koji žale za upravo preminulim članom porodice ili prijateljem. Međutim, devet mukaraca u selo nisu došli tješiti ožalošćene. Njihov zadatak je još teži: moraju prikupiti tijela osoba koje su umrle od ebole. “Uopšte nisam sretan što imam ovaj zadatak. To je užasan posao”, kaže Mark Korvayan i dodaje: “Svaki dan mrtva tijela. Ja nisam pogrebnik”.
Korvayan već žuri obaviti sljedeći zadatak. Jedna porodica u glavnom gradu, Monroviji, izgubila je tri člana: sedmogodišnjeg sina i dvije žene. Korvayan i njegove kolege nose zaštitnu odjeću. On lično na leđima nosi kanister sa sredstvom za dezinfekciju kako bi detaljno dezinfikovao mjesto u kojem je boravila preminula osoba. Tijela preminulih osoba se stavljaju u plastične vreće i odvoze u Monroviju gdje se spaljuju na specijalnom mjestu.
Visoki rizik
Korvayan i njegove kolege čine tim Crvenog krsta u Liberiji koji je zadužen za sahranjivanje preminulih od ebole. Taj posao rade dobrovoljno i za to mjesečno dobijaju skoro 800 eura. „Samo uz božiju pomoć sam ovdje. To je borba koju moramo preživjeti i žrtvujem se zajedno s ostalim pomagačima i kolegama iz policije“, kaže Korvayan. On je svjestan da postoji veliki rizik da se i sam zarazi virusom ebole. Međutim, on to, kako kaže, radi za svoju zemlju. Razmjera krize ga opterećuje. “Nećete mi vjerovati, ali smo jučer prevezli 16 preminulih osoba. Prije toga su bile 22. Ponekad dnevno prevezemo 25 ili 30 umrlih od ebole“, kaže Korvayan.
Muškarci u zaštitnoj opremi privlače pažnju prolaznika. Prilikom utovaranja tijela preminulih u kamion, okupi se veliki broj ljudi. Dax Gray, jedan od prolaznika kaže „da mu je tek, kada vidi članove ove ekipe, jasno da je ebola zaista prisutna“.
O'Neil Bestman je glasnogovornik liberijskog Crvenog krsta. Zajedno sa ministarstvom zdravlja koordiniše rad timova za sahranu. „Njihov posao nije bezopasan“,kaže Bestman i dodaje da su ti ljudi važni za društvo.
„Ukoliko tijela preminulih jednostavno ostanu ležati na cesti, onda je rizik od zaraze daleko veći. U našoj kulturi je sasvim normalno da se tješe pogođene osobe i da im se izrazi suosjećanje. Uklanjanjem tijela je najlakše prekinuti širenje zaraze“, kaže Bestman.
Crveni krst u Liberiji trenutno zapošljava oko 50 pogrebnika. Zbog, za tamošnje uslove dobre zarade, ovim poslom bi se bavi sve više ljudi. Jedan od njih je Roland Kercula.
„Ako samo stavimo ruke u džepove i gledamo šta radi vlada, onda će virus uskoro kontrolisati cijelu zemlju“, kaže Kercula. S obzirom na međunarodne prognoze da će se broj žrtava epidemije povećati, pred pogrebnicima u Liberiji je još mnogo posla.