Politički papa

Putovanje jednog pape već dugo nije bilo toliko politički obojeno kao ovo. Sama činjenica da je ovo bilo i prvo obraćanje pape u Kongresu dala je tome snažan pečat. Rijetko kada je za papu bilo toliko teško da ne dovede u pitanje svoj moralni autoritet. No, to je doduše bilo jasno već na njegovoj prvoj stanici ovog putovanja - na Kubi. Jer, bez posredovanja pape Franje ne bi bilo zamislivo ovo zapanjujuće približavanje te zemlje Sjedinjenim Državama. Papa je sebi dao dosta vremena kako bi se susreo sa Fidelom Kastrom, diktatorom sa najdužim stažom u svijetu. Ono što pak iritira jeste to da se nije založio za ugnjetavani narod, barem ne javno.

U SAD se pak pokazao mnogo vještijim. Pošlo mu je za rukom da nijednoj strani ne dozvoli da ga svojata, i to bez velikih diplomatskih floskula i bez nepotrebnog balansiranja.

Papa u predizbornoj kampanji

A još znakovitije je to što papa Franjo to čini u jednoj politički duboko podijeljenoj zemlji, i koja se plus nalazi usred predsjedničke izborne kampanje. Već po njegovom dolasku u Vašington, prdsjednik Obama i njegovi republikanski protivnici su počeli da se takmiče oko toga ko je više politički blizak papi.

Radilo se o imigraciji, klimatskim promjenama ili pitanju prava na abortus - zapravo velikim unutrašnjopolitičkim spornim pitanjima između demokrata i republikanaca - a sve to je visoko na papinoj listi prioriteta.

Franjo je politički papa. On je iskoristio povoljan trenutak kako bi obje strane političkog spektra tačno čule ono što je imao da kaže. A formulisao je tako, slično kao što je nedavno na "Glečer samitu" na Aljasci predsjednik Obama pozvao na borbu protiv klimatskih promjena. No, to skoro da ne predstavlja nikakvo iznenađenje. Najkasnije je nakon njegove "Eko-enciklike" postalo jasno da je Franjo u klimatskom pitanju Obamin duhovni brat. Slično je i što se tiče njegovog plediranja za jednom otvorenom i prema politici imigracije prijateljski nastrojenom Amerikom. Oštrije nije mogao da nastupi prema republikancima. Njihov najpopularniji predsjednički kandidat, Donald Tramp (Trump) želi da deportuje 11 miliona ilegalnih migranata iz Sjedinjenih Država i najradije bi SAD u mađarskom maniru ogradio žicom. A papa se, pozivajući se na veliku američku tradiciju, takođe snažno založio za siromašne, ugrožene i obespravljene.

Franjo je ostao vjeran svom odbijanju priznanja prava na abortus. Bez upadanja u ratobornu retoriku kao što to čine pojedini republikanci, on je zastupao slične stavove. Dejstvo svojih argumenata je još povećao, kada je u svom govoru povezao zalaganja za zaštitu života i prokletstvo smrtne kazne, koja se i dalje izvršava u 31-oj američkoj saveznoj zemlji.

Papa je gluv na "gej" uvo

No, nikako ne bi trebalo miješati njegove nekonvencionalne, pobjedničke govore izrečene finim tonom sa liberalnošću. Njegova liberalnost postaje jasna kada se postavi pitanje istopolnih brakova. To je bila jedna od rijetkih tema s kojima Franjo nije imao sreće. Nedavno priznanje istopolnih brakova u SAD bilo je nalik kulturnoj revoluciji. Ali, papa je gluv na to uvo. I ono što je uznemirujuće je to što se upravo tu poziva na "religiozne slobode", a to argumentuje doslovce kao neki biznismen koji gejevima i lezbjekama uskraćuje službu, jer oni u tome vide povredu njihovih religioznih osjećanja.

I u untarcrkvenim pitanjima Franjo je pokazao malo tankoćutnosti. On je pohvalio biskupe za njihov sporni rad na na rasvjetljavanju seks-skandala u kojima je nebrojeno mnogo djece i mladih zlostavljano od strane sveštenika. Za žrtve s druge skoro da nije imao mogao pronaći prave riječi kojima bi izrazio saosjećanje.

Ali, papa ipak nije svetac. I on takođe ima slabosti i pravi greške. I nije ni ljevičar ni desničar, ni republikanac, ni demokrata - on je jednostavno papa sa velikom duhovnom moći i političkom hrabrošću. A upravo to je na svom američkom putovanju impersivno demonstrirao.