Poljska: Istraživači Holokausta pred sudom
14. februar 2021
Istaknuti poljski naučnici koji se bave istraživanjem Holokausta, Barbara Engelking i Jan Grabovski morali bi se javno izviniti. Tako je odlučio Okružni sud u Varšavi. Prema mišljenju sudija, dvoje naučnika nisu priložili dovoljno dokaza u jednom odlomku u knjizi „I još je noć. Sudbine Jevreja u odabranim okruzima u okupiranoj Poljskoj", objavljenoj 2018. godine.
Tužbu je podnijela nećakinja načelnika sela Malinovo na istoku poljske. 81-godišnja Filomena Leščinska odlomak o njenom stricu Edvardu Malinovskom u knjizi Engelking i Grabovskog smatra „klevetničkim". Malinovski je u njemu predstavljen kao neko ko „takođe snosi krivicu za smrt Jevreja".
Leščinsku je podržala desno-nacionalna "Fondacija Reduta. Tvrđava dobrog imena", koja je postala poznata tužbama protiv njemačkih redakcija, koje su Aušvic i druge njemačke koncentracione logore u okupiranoj Poljskoj (1939-45) pogrešno nazivali „poljskim logorima".
Sud je, dakle, presudio da se autori moraju izviniti, ali je odbio zahtjev Leščinske za odštetu u visini 100.000 zlota (22.500 evra). „To je dobra vijest", prokomentarisala je Engelking presudu. „Jer, da sam morala da platim kaznu morala bih da prodam stan", kazala je profesorka na Institutu za filozofiju i sociologiju na Poljskoj akademiji nauka.
Spasilac Jevreja ili izdajnik Jevreja?
U djelu napisanom na 1.600 stranica Engelking je, između ostalog, opisala sudbinu jedne mlade Jevrejke, koja je nakon raspuštanja geta u Drohičinu u istočnoj Poljskoj očajnički tražila sklonište. U selu Malinovo pomogao joj je načelnik Edvard Malinovski, koji je posredovao da ode na prislni rad u Njemačku i na taj način joj spasio život.
U odlomku o Malinovskom Engelking takođe piše da je seoski načelnik opljačkao Esteru Siemiaticku i bio suodgovoran za smrt Jevreja koji su se skrivali u blizini sela. Istoričarka se tu oslanjala na izjave žrtava koje su preživjele Holokaust, koja je 1996. zabilježila Fondacija Šoa.
Pritisak na svjedoke?
Jedan poljski sud Malinovskog je po završetku rata oslobodio optužbi za kolaboraciju.
Istraživačica Holokausta Barbara Engelking u knjizi „I još je noć" tvrdi da je svjedoke koji su iznosili optužbe na načelnika sela zastrašivala naoružana banda i primorala da povuku optužbe.
Nećakinju preminulog Malinovskog privukao je upravo taj dio knjige. Tužila je oba izdavača zbog klevetanja njenog strica i zbog „nanošenja štete nacionalnom identitetu i nacionalnom ponosu": Njen ujak je bio spasilac Jevreja i pomagao je progonjenima, bez da je za to uzimao novac, tvrdi Leščinska.
Cilj: zastrašivanje?
„Ovaj proces je imao za cilj da dovede u pitanje kompetentnost istraživača, da ih finansijski kazni i tako odvrati druge istraživače da se bave neprijatnim temama", upozorila je Engelking prije izricanja presude. Ideja „identitet i nacionalni ponos", po njenom mišljenju vodi tome da svaki građanin Poljske može da tuži svakog ko se kritički izrazi o poljskoj naciji ili poljskoj državi.
Sud je nakon godinu dana procesa odlučio da je povrijeđeno pravo podnositeljke tužbe na sjećanje na pokojnog srodnika „davanjem netačnih informacija". Istraživači su se u opisu uloge Malinovskog oslanjali na „glasine" i pokazali „nedovoljno brige".
Dobar znak?
Sutkinja Eva Joncik je naglasila da presuda ne može da ima zastrašujuće dejstvo na naučno istraživački rad. Advokat optuženih istoričara, Mihal Jablonski je nakon procesa bio optimističan. Sud nije priznao „identitet i nacionalni ponos" kao osnovna prava. To je dobar znak za slobodu nauke i istraživačkog rada.
Istraživači, koji tematizuju poljski antisemitizam i ulogu Poljske kao pomagača u Holokaustu već dugo su u unakrsnoj vatri kritičara poljske desnice i medija koji su joj naklonjeni. Engelking, Grabovski i mnoge njihove koleginice i kolege redovno vrijeđaju kao „falsifikatore istorije" i „narodne izdajnike", koji su u službi Njemačke.
Poljaci nisu bili samo žrtve
Činjenica je da Poljaci u Drugom svjetskom ratu nisu bili samo žrtve. Nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez 1941. na istoku zemlje se dogodio pogrom Jevreja, koji su počinili njihovi poljski susjedi, često podsticani od njemačkih jedinica. Mjesto Jedvabne poznato je u cijelom svijetu, gdje je 1.600 Jevreja spaljeno u jednom sjeniku. Ovakvi slučajevi ne pašu istorijskoj politici aktuelne nacionalno-konzervativne Vlade Poljske, koja sopstvenu naciju želi da vidi samo kao narod heroja i žrtava.
Nakon presude Engelking se zahvalila za geste solidarnosti, koje su dobili između ostalog iz Njemačke i Izraela. Istraživačica Holokausta uvjerava da u Poljskoj ima dovoljno mladih i hrabrih naučnika, koji se bave neprijatnim temama bez obzira na pokušaje zastrašivanja. Najavila je da će se žaliti. „Nećemo dozvoliti da nas pobijede, rasprava se nastavlja"; kazala je Barbara Engelking.