Portugal: Korupcija, šta je to?

Manja, sitnija žena sjedi u velikoj kancelariji. Brda akata gomilaju se na njenom pisaćem stolu – kopiji starih portugalskih pisaćih stolova iz 18. vijeka. Riječ je o državnoj tužiteljki Mariji Žoze Morgado. Ona se godinama bori protiv korupcije u Portugalu, čak je postala šef jednog odjeljenja za borbu protiv korupcije. "Bilo bi mi drago kada bi se nešto promijenilo. Ali, sumnjam …Ne vidim ništa što bi moglo da ukaže na promjenu kada je riječ o korupciji. Tijelo je slabo, ljudi nisu sveci…Osim toga niko ne mora da strahuje da će biti kažnjen. Ko je još zbog korupcije imao problema?"

Optužbi na pretek

Praktično niko - i u tome i jeste problem. Pri tome se ne može reći da nedostaju sumnje i optužbe. Marija Žoze Morgado navodi primjere - gradonačelnike koji paralelno imaju tajne kase ili ilegalno zarađuju na poslovima sa nekretninama ili pak fudbalske funkcionere koji besramno podmićuju sudije na utakmicama. Sve su to slučajevi o kojima se već godinama vodi istraga. Ali, bez rezultata. Korupcija je dio svakodnevnog života u Portugalu, kaže i Pedro Baselar Vaskonselos, profesor ustavnog prava u Bragi na sjeveru zemlje i prijatelj državne tužiteljke. "Portugal je duboko korumpirana zemlja u najradikalnijem smislu riječi. Nama je čak stran pojam korupcije. Mi ocjenjujemo ono što se u civilizovanom svijetu zove korupcija prema prastarim običajima koji nemaju nikakve veze sa modernom državom."

Nema svijesti o bezakonju

Drugim riječima, ako je ranije bilo dobro da mi prijatelj učini uslugu, zašto bi to danas bilo nezakonito? Čak i ako je taj prijatelj zaposlen u policiji i naredi da se ponište prijave o mojim prekršajima u saobraćaju. Ili pak neki magnat u poslovanju nekretninama koji kada pobijedi na konkursu, gradonačelnikovoj ćerki pokloni stan? Jednostavno, ne postoji svijest o bezakonju, kaže državna tužiteljka Marija Žoze Morgado i priča o slučaju bivšeg predsjednika jednog fudbalskog kluba – protiv njega je vodila istragu zato što je vozio skupe sportske automobile, živio na visokoj nozi i javno se hvalio da ne plaća porez. Istraga je naravno bila bezuspješna zato što poreske vlasti nisu hjtele da pokažu njegove akte. Kako ne očajavati?, pita se ona. "Težak je to rad sa problemima na svim nivoima. Imamo teškoća oko nabavljanja dokaza, oko priznavanja ovih dokaza na sudu, teškoća u saradnji sa civilnim društvom…"

A tek sitna korupcija...

A da ni ne pominjemo svakodnevnu, sitnu korupciju. Pošto se na operacije u Portugalu čeka i nekoliko mjeseci ljekari predlažu pacijentima da ih privatno operišu za gotov novac. U tom slučaju vrlo brzo i u istoj državnoj bolnici… Zanatlije koji nedjeljama nemaju vremena za popravku dolaze odmah ako im, da niko ne zna, novac gurnete u džep. To iskustvo stekao je i Štefan Štib. On je savjetnik za investicije, Nijemac koji već 20 godina živi u Portugalu: "Veliki je to problem kod zanatlija i malih preduzeća koji praktično dolaze samo ako im odmah kažete da vam ne treba račun. Svakako je jako teško boriti se protiv takvog mentaliteta."