Posljednji srpski “boj za Kosovo”

Beograd je bio iznenađen odlukom suda u Hagu koju je 22. jula iznio predsjednik tog suda Hisaši Ovada: „Proglašenje nezavisnosti Kosova od 17. februara 2008. ne krši međunarodno pravo”, piše “Frankfurter Allgemeine Zeitung” i nastavlja:

“Potrajalo je neko vrijeme dok se nije našla pogodna interpretacija, a ona glasi: Međunarodni sud u Hagu je za deklaraciju rekao da je u skladu s međunarodnim pravom, ali ništa nije rekao o samoj nezavisnosti. Tako su Srbija i Kosovo izveli sasvim suprotne zaključke o mišljenju suda u Hagu. Za Kosovo i većinu zapadnih država to predstavlja kraj debate o kosovskoj nezavisnosti. Srbija je odlučila da nastavi borbu za Kosovo.

Vlada Srbije želi da na generalnoj skupštini UN, početkom septembra ponese rezoluciju u kojoj se zahtijeva „rješenje za sve sporne teme prihvatljivo za obje strane“. U te teme, po mišljenju Beograda spada i nezavisnost Kosova.

Ko je glavni: Njujork ili Brisel?

Za prihvatanje Rezolucije dovoljna je jednostavna većina. S obzirom da se uzdržani glasovi ne broje, srpska diplomatija se trenutno energično bori za one koji su još neodlučni. Do sada su Kosovo priznale 62 članice UN – od ukupno 192. To znači da prihvatanje rezolucije nije isključeno. Pitanje je samo da li bi to bio uspjeh za Srbiju.

Jer, Njujork će biti „glavni“ samo jedan dan, a 364 dana u godini je to Brisel. A tamo se nerado gleda na to kako Srbija unosi raskol među članice EU. Beograd ima bliske odnose sa Španijom, Grčkom, Kiprom, Slovačkom i Rumunijom - dakle onim državama koje nisu priznale Kosovo.

Kada Svazilend ili Vanutu priznaju Kosovo, (kao što je to bio slučaj prošle sedmice) Beograd od toga ne zaboli glava – ali pet članica EU koje i dalje ne priznaju Kosovo – zlata su joj vrijedne, bez obzira na to što je razlog za takav stav unutrašnjopolitičke prirode u svakoj od tih zemalja.

S obzirom da je cilj Srbije ulazak u Evropsku Uniju, postavlja se pitanje da li ima smisla sarađivati sa 5 članica, a biti protiv ostalih 22. Srpski političari u internim razgovorima ističu da im je potrebna ova posljednja bitka pred UN-om, kako bi domaćoj publici mogli da kažu da su učinili sve moguće kako bi spasili Kosovo. Poslije toga, bez obzira na ishod, mogu se praviti kompromisi i voditi pragmatična politika.

Zapad ne vjeruje Tadiću

Zapadne diplomate se pitaju da li se može vjerovati Tadiću, koji je moćniji nego što je njegov ubijeni prethodnik Đinđić ikada bio. „Tadić ima više manevarskog prostora nego što kaže. Međutim on ga ne koristi, mada bi ga opozicija podržala u promjeni kursa“ – rečeno je u delegaciji Guide Westerwellea (Gido Vestervele) koji je u petak završio trodnevnu turneju po Balkanu, u okviru koje je bio i u Beogradu.

Na sljedećoj strani: Preševska dolina za Sjever Kosova?

Interesantna je, s tim u vezi, u četvrtak objavljena studija Međunarodne krizine grupe (ICG), koja u svojim izvještajima, često, umjesto da opisuje, pokušava da vodi politiku.

Međunarodna krizna grupa u središtu sukoba vidi sjever Kosova. ICG procjenjuje da tamo živi 45.000 Srba koji ne žele da imaju ništa sa albanskom većinom i kosovskom državom, baš kao što je to svojevremeno bio slučaj sa Albancima na Kosovu.

Međunarodna krizna grupa navodi više mogućih rješenja za ovaj „zamrznuti sukob“. Jedno od njih je da se sjeveru da široka autonomija, sa regionalnim parlamentom, sopstvenom policijom, poreskom i carinskom službom. Kosovski Srbi to i onako već de fakto imaju.

Razmjena teritorija?

Druga mogućnost je, a nju je i Međunarodna krizna grupa ranije sistematski odbijala – razmjena teritorija. Preševska dolina Kosovu – sjever Kosova Srbiji. Vrlo često je ukazivano na opasnost ove ideje. Kako bi na to reagovali Srbi i Hrvati u Bosni, Mađari u Vojvodini, Albanci u Makedoniji, Grci u Albaniji, Turci u Bugarskoj…? U šta bi se pretvorio Balkan? Međunarodna krizna grupa smatra da najnovija istraživanja pokazuju da razloga za strahovanja više nema. Bilo bi lijepo kada bi Međunarodna krizna grupa saopštila gdje su vršena ta „najnovija istraživanja“, ali to nije bilo moguće saznati.

Saznaje se samo da su zvanični Beograd i Priština Međunarodnoj kriznoj grupi potvrdili da su o razmjeni teritorija – makar razmišljali. Međutim mnogo realnije zvuči prijedlog da Srbija i Kosovo otvore stalna predstavništva u glavnim gradovima i započnu pregovore o projektima koji se tiču obje zemlje (saobraćaj, snabdijevanje strujom…) To će ionako kad-tad morati da urade kako bi ispunile uslov (dobrosusjedska saradnja) za ulazak u Evropsku uniju.

Za sada se nastavlja bitka Srbije za Kosovo. Srpski političari kažu da bi radije odustali od Evropske unije nego od Kosova. Pa neka tako i bude, rekli bi neki”, završava komentar u listu “Frankfurter Allgemeine Zeitung”.

Autorka: Dijana Roščić

Odg. ur.: A. Slanjankić