„Potkozarski Rio Tinto“

„To je prioritet na kojem se bazira naš dalji razvoj, kao područje u kojem leži veliki kapacitet za razvoj novih projekata i veći priliv novca u privredu“, izjava je resornog ministra u vladi Republike Srpske Petra Đokića, pred 400 učesnika konferencije o korištenju solarne energije, prije nekoliko dana. Prenesena bez konteksta, ova izjava bi se mogla koristiti kao obrazloženje poteza vlasti u RS kada je riječ o eksploataciji uglja, s obzirom na broj potencijalnih rudnika koji čekaju koncesije za početak eksploatacije.

Jedan takav planiran je na lokalitetu Bukova Kosa kod Prijedora, koji prema planu istraživanja obuhvata 30 hektara i dobio je zeleno svjetlo vlade RS za ispitivanje terena. Mještani potkozarskih sela Veliko Palančište, Bukova Kosa, Gornji Jelovac i kompletnog prostora Knešpolja, strahuju za živote i imovinu ukoliko dođe do realizacije planova koji su skrojeni kako kažu, mimo očiju javnosti.

Garež i prašina

„Mi nećemo ćutati, digli smo sve na noge. Dolaze, nude nam novac za zemljište. Cijena se kreće i do osam maraka po kvadratu“, kaže Slobodan Vujičić, čija se porodična kuća nalazi na toj lokaciji. Kakva je kaže svrha od novca, kad će nakon toga ostati samo garež i prašina.

Pročitajte još i: Lignit – teški zagađivač širom Evrope

„Meni je žao što narod ne možeš edukovati o potencijalnim opasnostima. Samo im se cifre vrte u glavi a pitanje je da li je to vrijedno svega, terena i prirode“, priča Slobodan dok nam pokazuje prostor koji bi trebao da obuhvati rudnik, ukoliko istraživanja budu išla na ruku investitoru.

A po svemu sudeći da hoće, s obzirom da se prema dostupnoj dokumentaciji iz osamdesetih godina, radi o prostoru koje ima i do dva miliona tona uglja. Tako se lokalno stanovništvo na magistralnom putu Prijedor – Knežica, suočilo sa problemom starim preko stotinu godina, kada je na ovom lokalitetu neposredno nakon pada Austrougarske otvoren rudnik, ali i brzo zatvoren.

Vlada RS dodijelila je sredinom januara ove godine koncesiju za početak istraživanja na ovoj lokaciji za eksploataciju mrkog uglja, kompaniji „Drvo-export" iz Teslića. U toku su istraživanja ali i kako mještani tvrde pritisak na lokalno stanovništvo, kako bi se došlo u posjed što većeg broja parcela na toj lokaciji,

„Oni su znali sve to. Vjerovatno su došli do tih podataka jer je nemoguće da neko samo tako uđe u cijelu ovu priču, kupujući zemljište, a da tu nema ništa“, objašnjava Slobodan, čija je parcela u samom središtu plana koji su dobili na uvid.

Bušotine otrovnih gasova

Tvrde da većina lokalnog stanovništva ne želi da proda imovinu, strahujući od klizišta i uništavanja prirode, s obzirom da je kompletno područje nekada bilo rudnik, koji je zatvoren prije više od sto godina upravo zbog bezbjednosti.

„Ja se sjećam kao dijete, na mojoj parceli je bušeno i osamdesetih godina pa se zapale ta isparavanja sumpora i ne znam ni ja čega još, gori dva dana. Ljudi nemaju sliku kako će taj rudnik izgledati, da će to biti 50 metara dubine i da će njegova kuća odozgo gledati i da će se urušiti“, kaže Miroslav Curić, jedan od mještana i predsjednik lokalne mjesne zajednice.

Pročitajte još i: Dodik vrši politički pritisak na NGO u BiH

Magistralni put je posljednjih 30 godina nekoliko puta rekonstruisan upravo zbog klizišta, a na Bukovoj Kosi saobraćaj je nerijetko mjesecima bio gotovo u prekidu tokom njegove sanacije. I sada se pitaju koliko još imaju vremena dok ova prirodna oaza ne postane kop nekog rudnika.

„Imam 23 dunuma, meni su nudili 150 hiljada maraka. Neću da prodam. Ovo je jedini način da se borimo i da odbranimo svoja ognjišta, naše obradive površine i stanovništvo. Da se više ne iseljava narod odavde“, priča Curić, navodeći da je i lokalna vlast uključena u cijelu priču.

Iz opštine Prijedor kojoj pripada ova regija, navode da je sve urađeno u skladu sa zakonom kada su dali saglasnost za početak istraživanja i da se ništa neće raditi mimo interesa građana.

Investitor: „Pratimo sve procedure“

„Sve je po zakonu", poručuje za DW i investitor, potvrđujući da je procedura pokrenuta pred resornim ministarstvom za dobijanje koncesije za istraživanje ležišta uglja na lokalitetu Bukova Kosa kod Prijedora.

„Zahtjev smo podnijeli upravo na bazi istraživanja koja su provođenja sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, a koja indiciraju plitka ležišta mrkog uglja, koja u postojećoj tržišnoj konstelaciji cijena energenata mogu imati svoju ekonomsku vrijednost“, navode iz „Drvo – exporta", firme iz Teslića koja u tome ne vidi ništa sporno.

Prije eventualnog početka radova odnosno dobijanja koncesije, investitor mora da obezbjedi ekološku dozvolu, kao i elaborat i rudarski projekat. Tokom tog postupka znaće se stanje na terenu i stepen uticaja na životnu sredinu a investitor poručuje da pošto se radi o tzv. plitkom ležištu, da eventualni problemi ne mogu imati posljedice od kojih strahuju mještani ovog kraja.

„Sve obaveze u pogledu životne sredine proizaći će iz studije uticaja na životnu sredinu i ekološke dozvole, ali smo mi mještanima spremni na ugovorom regulisan način dati i posebne garancije tamo gdje postoji potreba“, poručuju iz Drvo-exporta, ne želeći da govore o konkretnim cijenama koje su ponuđene za otkup parcela.

„Tačno je i da je veći broj vlasnika parcela prihvatio ponude i trenutno je u toku priprema za formalno zaključivanje tog pravnog posla“, poručuje investitor.

Istočni krak

Mještani poručuju da ukoliko dođe do koncesije za eksploataciju, da će tada biti kasno te pozivaju nadležne institucije da se uključe u cijeli proces. Iz Ministarstva energetike i rudarstva RS potvrdili su da će tek nakon što budu izvršena detaljna geološka istraživanja odlučiti u kojem smjeru će ići, odnosno hoće li na Bukovoj Kosi kod Prijedora graditi rudnik mrkog uglja.

Od izvora bliskih vlasti u RS saznajemo da postoji svojevrsni dogovor za „izvoz uglja u neograničenim količinama u Srbiju“ i da će se u tom postupku uraditi sve kao bi se poslovi ubrzali na teritoriji oba entiteta. To pokazuje i primjer rudnika Gornji Kamengrad kod Sanskog Mosta, kao i rudnika Medna kod Mrkonjić Grada, odakle na desetine kamiona svakodnevno izvoze ugalj za Srbiju. To potvđuju i u Centru za životnu sredinu odakle pitaju, zašto se u tom slučaju ne donese strategija o prioritetima i eksploataciji uglja, a ne da se potencira prazna priča o obnovljivim izvorima energije.

„Vidimo sada da pomama za rudnim bogatstvima ne zaobilazi ni regiju Prijedor. Onda treba staviti po strani cijelu priču o obnovljivim izvorima energije, a ne da se koristi kao paravan za još veću eksploataciju uglja i uništavanje životne sredine“, kaže Dragan Ostić, asistent na programu Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu Banjaluka.

Pašnjak 3. klase

Potkozarska sela pretrpjela su tokom Drugog svjetskog rata stravična ubistva, mučenja, protjerivanja. Na nekoliko lokacija do sada je pronađeno na desetine kostiju iz tog perioda. Jedna od tih lokacija nalazi se upravo na mjestu na kojem je planirana eksploatacija uglja na Bukovoj Kosi. Na tom lokalitetu od 30 hektara planiranog za rudnika, nalazi se parcela površine stotinjak kvadratnih metara koja je u katastru upisana na Republiku Srpsku, kao „pašnjak 3. klase“. Istorijske činjenice bi mogle ukazivati na namjeru za izgradnju spomen-obilježja, ali se prema podacima do kojih smo došli, ništa pod takvim nazivom ne nalazi u Zavodu za zaštitu istorijskog nasljeđa.

Centar za životnu sredinu tužio je vladu RS i traži odlaganje izvršenja odluke kako bi se pokušalo spriječiti nastajanje štete po životnu sredinu i imovinu građana. Upozoravaju da još ima vremena jer do sada nije zaključen ugovor o koncesiji, niti je vlada preuzela obaveze prema koncesionaru.

“Nije jasno iz čega Vlada zapravo crpi legitimnost svoje odluke odnosno, uopšte pravno uporište pokretanja postupka dodjele predmetne koncesije, budući da se radi o ozbiljnoj povredi relevantnih propisa i pravnoj praznini za koju Vlada nema nadležnost da samostalno popunjava ili interpretira”, kaže pravni savjetnik u Centru, Redžib Skomorac.

Dok se čeka konačna odluka i pravni rasplet situacije za koju se ne zna da li će odložiti dalji postupak, mještanima ne preostaje kažu ništa drugo nego da se i dalje bore. Poručuju da neće odustati, a jedan od najglasnijih, možda i jedini bagerista sa diplomom akademskog slikara Miroslav Stakić, kaže da ne postoji novac za koji bi prodao imovinu, te da im ne treba potkozarski Rio Tinto.

„Volim šumu i planinu, neću ugalj i prašinu“, prenosi Stakić kroz slogan poruku svih mještana, uz obećanje da neće odustati od borbe.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu