„Potrebna nam je nova strategija za Rome“
2. juni 2020
DW: Predrasude prema Sintima i Romima rasprostranjene su širom Evrope. Njemačka nije izuzetak. Vi ste više puta napadali te predrasude i upozoravali na porast rasizma, naročito u trenutnoj korona-krizi. Da li su Sinti i Romi sada još više stigmatizovani i marginalizovani?
Romani Roze: Posebno nas zabrinjava razvoj u istočnoj Evropi, jer desničarski ekstremisti i njihovi ideolozi sve više podstiču predrasude prema toj manjini i tako je dodatno stigmatizuju i marginalizuju. A to je posebno opasno u doba krize. Postoje predrasude da Romi prenose zaraze, da su Romi potencijalna opasnost.
Kad izbiju epidemije ljudi često traže krivce: u istočnoj i jugoistočnoj Evropi – u Rumuniji, Bugarskoj, na Zapadnom Balkanu, ali i u Mađarskoj ili Slovačkoj – često su Romi ti koji se smatraju odgovornim za pojavu novog virusa Kovid-19. Da li nešto slično postoji u Njemačkoj?
Naravno, u Njemačkoj postoji porast rasizma. Ali, zbog medija ovdje imamo osjetljivu javnost. I demokratska politika je svjesna svoje odgovornosti, pa onda u skladu s tim i postupa. Naravno, i ovde je bilo incidenata. Ako sebi mogu da dozvolim da kažem, Sinti i Romi – baš kao i Jevreji – zbog svoje 600-700-godišnje istorije oduvijek su proglašavani krivcima, odgovornim za sve probleme s kojima se suočava društvo. U dugoj istoriji ove naše manjine, taj oblik stigmatizacije često je dovodio do izolacije, marginalizacije.
Pročitajte još: „Beznačajno je govoriti o pravima Roma u BiH“
Moramo konačno da počnemo da obraćamo pažnju na dvije stvari. Prvo, u Evropi imamo istoriju 600-700 godina. Građani smo zemalja u kojima smo vijekovima živjeli. Drugo, zbog tih kroz istoriju duboko utemeljenih predrasuda, konačno moramo prepoznati anticiganizam. Moramo se s tim suočiti društveno i naučno, kako bismo na taj fenomen mogli da odgovorimo odgovorno.
Vratimo se centralnoj i jugoistočnoj Evropi. U regionima mnogi Romi žive u bijedi i često bez mogućnosti za jednostavne higijenske mjere. Pored toga, zbog restrikcija uvedenih zbog korone, mnogi Romi više nisu bili u mogućnosti da obavljaju svoje prethodne aktivnosti kao što su skupljanje otpada, flaša i plastike ili ulične trgovine. Kako se može pomoći toj socijalno ekstremno ugroženoj grupi?
Prije svega, treba razlikovati: postoje takozvana siromašna geta, bez ikakve infrastrukture. Za to je odgovorna država. Ali, takođe bih želio da se suprotstavim još jednoj lažnoj slici – treba reći da kod manjina nema povećanog broja slučajeva korone. Romima su radne strukture, naravno, već zbog nedostatka infrastrukture, mnogo teže nego za ostatak stanovništva. Tamo je povećana nezaposlenost i ljudi moraju da preživljavaju, poljoprivredom, ako je imaju, ili da sakupljaju flaše. To takođe imamo ovdje u Njemačkoj. To rade penzioneri jer od penzije ne mogu da prežive.
Međutim, postoji mnogo Roma koji rade u svojim profesijama, koji ne žive u tim siromašnim getima i time nisu izloženi stigmatizaciji. I koji ne dozvoljavaju da ih spolja vide kao pripadnike manjine.
Loša situacija Roma u jugoistočnoj Evropi poznata je i prije izbijanja korone. Bilo je više nacionalnih i evropskih inicijativa i projekata, dosta se razgovaralo o inkluziji, o integraciji Roma, neke stvari su sprovedene. Ipak, u mnogim regionima se ništa nije uradilo, situacija mnogih ljudi ostaje teška. Siromašna naselja u jugoistočnoj Evropi ne mogu se previdjeti. Da li je Evropi potrebna nova zajednička strategija za Rome? Da li se Centralni savjet njemačkih Sintija i Roma ovdje može više uključiti – možda i u vezi s njemačkim predsjedavanjem Savjetu EU koje počinje 1. jula? Možda bi to bio način da se političarima ponovo skrene pažnja na ovu problematiku.
Upravo to vidimo kao naš zadatak. Razgovaramo sa Saveznom vladom i Saveznim ministarstvom spoljnih poslova Njemačke. Želimo da Savezna vlada ovdje pošalje signale, kao zemlja koja je od 1933. do 1945. bila primjer nečovječnosti prema našoj manjini. Savezna Republika Njemačka je uzor za Evropu kada se radi o situaciji naše manjine. Potrebna nam je strategija za Rome i potrebna nam je veća medijska pažnja u njihovim matičnim zemljama.
Pročitajte još: "Politika u BiH se mijenja na štetu Roma"
Znamo da u različitim zemljama postoji korupcija, da se traže sredstva za poboljšanje infrastrukture, izgradnju stambenih objekata, itd. Međutim, novac rijetko stiže do Roma. U različitim zemljama postoje prvi znakovi preokreta, ali mislim da to nije dovoljno. Potrebna nam je strategija, potreban nam je koncept i Savezna Republika Njemačka bi tu trebalo da dâ signal. Naravno, da su odgovorne i nadležne dotične zemlje.
A kako Centralni savjet Roma Njemačke konkretno može pomoći Romima u srednjoj i jugoistočnoj Evropi da pronađu izlaz iz ove korona-krize?
Mislim da je ključno da su Romi svjesni da su građani te zemlje u kojoj žive vijekovima. Zemlje istočne Evrope pridružile su se našem sistemu vrijednosti u zapadnoj Evropi – to uključuje slobodu štampe, slobodu pojedinca, demokratska prava, vladavinu zakona. Romi imaju pravo da država i društvo ta prava sprovedu i za njih.
A ono što mi možemo, jeste da pružimo podršku Romima u njihovim naporima za građanska prava u njihovim matičnim zemljama. Imali smo dobra iskustva ovdje u zapadnoj Evropi, u Njemačkoj. Centralni savjet njemačkih Sintija i Roma i Dokumentacioni centar, mnoge regionalne i pokrajinske političke organizacije, postale su ravnopravni partneri u dijalogu s njemačkom politikom. Postignuto je mnogo toga što prije četrdeset godina nismo mogli ni da zamislimo.