Konačno je Jupiter sišao sa planine i održao konferenciju za štampu u Elizejskoj palati. Po prvi put, Emmanuel Macron je odgovarao na pitanja novinara, sjedeći za stolom i objašnjavajući kako dalje nakon višemjesečnih žučnih protesta u Francuskoj. Odustao je od svoje šašave ideje o rezerviranosti i priznao da šef države mora razgovarati i sa građanima.
Pokloni za demonstrante
Macron je, kako je rekao, mnogo naučio o svojoj zemlji nakon što je početkom godine krenuo na turneju po Francuskoj kako bi razgovarao sa hiljadama Francuza, predstavnicima naroda i gradonačelnicima. Na primjer, shvatio je da među građanima postoji duboki osjećaj financijske i socijalne nepravde.
Stoga on sada nudi paket mjera: značajno smanjenje poreza za građane sa osrednjim platama, povećanje minimalnih penzija i ponovno uvođenje kompenzacije za inflacije na ukupna primanja penzionera, bolje priznavanje naknada ženama za zbrinjavanje i njegu članova porodice, te pomoć za samohrane majke.
To su upravo darovi koje lideri obično prave svojim građanima tokom izbornih kampanja. Macron ove ustupke pravi dvije godine nakon preuzimanja dužnosti, jer želi da preokrene mišljenje Francuza u svoju korist i nastavi obećanu transformaciju i reformu državnih institucija. A on to ne može provesti, kao što se vidjelo, mimo volje svojih građana, koji stalno protestuju i pružaju otpor. Predsjednik se ovdje obratio umjerenim snagama u svojoj zemlji koji su većina. Sa siledžijama u redovima preostalih "Žutih prsluka" mora se nositi policija i tu je Macron u pravu.
Administrativna reforma i bolje obrazovanje
Macron takođe priznaje greške. Činio se ljudima suviše distanciran i arogantan i obećao je da će se popraviti. Ovaj nastup je njegov osobni "Put u Canossu" (na kojem je prihvatio stavove kojima se prethodno žestoko odupirao, op.ur.), u nadi da će otvoriti novo poglavlje svoje vladavine na funkciji predsjednika Francuske.
U Francuskoj je jadikovka nad izdignutom i prepotentnom elitom glasnija i legitimnija nego drugdje. Fokus je na kritikama Centra za obučavanje ENA-e, gdje su se obrazovali i sam Macron i bezbroj francuskih predsjednika i ministara. Sada bi ga trebalo reformisati, ako ne i zatvoriti. To je direktan ustupak žutim prslucima i njihovim kritikama. Pored toga, trebalo bi da dođe do reforme administracije, da se smanji broj činovnika u Parizu a da se mnogi državni službenici prebace u provinciju odnosno unutrašnjost zemlje.
To je, međutim, samo polovično rješenje. Francuskoj je potrebna sveobuhvatna decentralizacija, kako bi se vlast iz glavnog grada prebacila u regione. Trebalo bi da se donese više političkih odluka na lokalnom nivou. To bi smanjilo nezadovoljstvo ali i konstantan osjećaj da se ne čuje glas naroda iz unutrašnjosti zemlje. Na taj način bi palo breme sa predsjednika, koji bi onda mogao pokazati prstom na one koji nose odgovornost u regijama.
Macronov plan finansiranja ostaje nejasan
Dominantna francuska vlada je staromodna i demokratija joj je pomalo strana. Ali tako daleko se Emmanuel Macron sa svojim reformama ne usuđuje ići. Najprije je obećao poboljšanja u obrazovanju i školama. Ali i ovdje se radi o fundamentalnoj promjeni sistema. Francuski školski sistem morao bi biti manje hijerarhijski.
Već mjesecima, protesti "Žutih prsluka" ostavljaju Francusku i predsjednika Macrona bez daha.
Oni bi, međutim, bili previše i za najodlučnijeg predsjednika. Macron može ovdje pokušati učiniti samo prve korake. Njegovi Francuzi, koji ne žele reforme, ne dozvoljavaju da ode dalje. Oni su to proteklih mjeseci jasno pokazali na ulicama.
Ostaje međutim nejasno kako će se finansirati sve obećane pogodnosti i ustupci, od povećanja minimalne plate i malih penzija do smanjenja poreza za mala i srednja preduzeća. Macron govori o zatvaranju rupa kada je u pitanju oporezivanje i smanjenju administracije. Ali to teško da bi bilo dovoljno. Sve ukazuje na novo zaduživanje.
Da li je to dovoljno za preokret?
Kada svi ti detalji postanu jasni i kada Francuzi budu znali koliko više novca imaju u džepu nakon Macronovih ustupaka, raspoloženje bi se moglo poboljšati. Ankete pokazuju da je njegova popularnost porasla nakon nacionalne debate. A predsjednik je dobar komunikolog, on zna da bude simpatičan i pristupačan. Ukoliko malo više iskoristi ovaj talenat, moći će sa svojim reformama pridobiti barem dio umjerenog sloja građana.
Međutim, Francuzi su promjenljivi kao vrijeme, opremljeni revolucionarnim genom i imaju velike zahtjeve. Nije lako držati ih u dobrom raspoloženju. A predsjednik Macron je na ispitu.
Za sada ne smije sebi dozvoliti pogrešne poteze ili veće greške. On sada vlada pod teškim uslovima. Da li će dobiti borbu za priznanje od svojih sunarodnika ostaje da se vidi.