Prosvjedi u SAD-u:„Amerika ruši samu sebe“
3. juni 2020Joe Bidenu je dosta. „Enough!“, napisao je predsjednički kandidat prošlog petka. Riječ koja odjekuje poput udarca čekićem. Samo nekoliko sati prije su ponovo jednog crnca policajci bijele boje kože odveli u pritvor. Bio je to reporter CNN-a. Doduše policija ga je kratko nakon toga ponovo pustila na slobodu. Unatoč tome Biden je tog jutra napisao: “Bijesan sam i vi biste također trebali biti”.
SAD tonu u val nasilja. Od Kalifornije do New York, od Mineapolisa do obale Texasa: u više od 75 gradova je proteklih dana došlo do teških nereda. U New York City-ju gore automobili, u Los Angelesu je došlo do pljački. “Ovo više nisu protesti”, rekao je Eric Garcetti, gradonačelnik Los Angelesa. “Ovo je uništavanje.”
Povod nemira je još uvijek nasilna smrt Georga Floyda. Proteklog ponedjeljka je ovaj građanin crne boje kože ubijen u policijskoj akciji u Minneapolisu. Bio je to tragični događaj, ali ne i usamljena pojava u kontekstu rasističkog policijskog nasilja u SAD-u. Floydove posljednje riječi “I can not breathe” (Ne mogu disati) odavno su postale parole protesta koji se održavaju širom zemlje, a kakve Amerika desetljećima nije vidjela. Žalost i ogorčenje su ustupili mjesto bijesu i nasilju.
Tragična Floydova smrt pothranjuje temeljnu debatu o socijalnoj podijeljenosti SAD-a. Korona-kriza pri tome djeluje kao akcelerator požara koji pokazuje nejednakost društva jasnije nego ikada prije. Onaj ko prije izbijanja pandemije nije imao regularni posao, normalno zdravstveno osiguranje i financijski ušteđevinu je virusu nemilosrdno izložen. Natprosječno često to u SAD-u pogađa crnce i Latinoamerikance. Nisu samo broj inficiranih i broj umrlih među ovim grupacijama veći. Oni, obični radnici, su ti koji su prije svih izgubili svoj posao. S druge strane najvećim dijelom bijela srednja klasa je u navećem broju slučajeva poslana u home-office, često uz punu plaću.
Pandemija nemilosrdno otkriva američku društvenu nejednakost
“Vjerujem da je zemlja konfrontirana sa najtežom krizom od Drugog svjetskog rata”, kaže bonnski politolog i ekspert za SAD Christian Hacke. Na jednoj strani je vidljiva frustracija zbog rasizma koja je sa Floydovom smrću ponovo izbila i postala radikalnija, kaže on. S druge strane su, kako dalje kaže, ekonomski pad i unutarpolitički problemi SAD-a. K tomu dolaze neizostavno posljedice korona virusa koje sve više Amerikanaca dovode do očaja. “Floydova smrt je samo iskra koja je zapalila cijelu zemlju”, kaže Hacke.
Protesti međutim pokazuju i sljedeće: nisu samo crnci ti koji sada pokazuju svoju frustraciju. Među najvećim dijelom mladim demonstrantima su i brojni bijelci, često dobro situirani Amerikanci, koji su u najmanju ruku podjednako frustrirani. Frustrirani zemljom, koja ne sprečava policijsko nasilje i rasizam, već ga omogućava. Frustrirani zemljom sa provokativnim predsjednikom na čelu i bez političke alternative.
“Kada vidim Joe Bidena na televiziji on djeluje senilno, kao zaglavljen u svom podrumu. Skoro da imam osjećaj da više mentalno ne može shvatiti sve”, kaže Hacke. “Nasuprot tome stoji predsjednik Trump koji krizu zaoštrava svojom ograničenošću. Predsjednik koji ne ujedinjuje, već od početka svog mandata dijeli zemlju, laže i apelira na najniže instinkte. Ubistvo i nemiri su dodatno ubrzali transformaciju od američkog sna do američke noćne more”, kaže Hacke koji vjeruje: “Amerika ruši samu sebe”.
To nije novi fenomen, ovaj ključajući bijes Amerikanaca. Ovo kaže osoba koja je sama godinama živjela u SAD-u i čak sudjelovala u predizbornoj kampanji Demokrata. Julis van de Laar se 2007. i 2008. godine angažirao kao volonter u mobilizaciji glasača u ključnoj američkoj saveznoj zemlji Ohio. Još tada je, kako kaže, društvo bilo podijeljeno, policijsko nasilje i rasizam su bili tema. Međutim diskriminacija crnaca je rijetko bila tako grafički dokumentirana kao danas. “Odjednom imamo pristup video snimcima, scene ne ostavljaju prostora za interpretaciju”, kaže van der Laar.
Predsjedniku Trump s druge strane to sve ide na ruku. On živi od toga da američke građane okreće jedne protiv drugih. “Trump je prvi predsjednik koji sebe vidi kao predsjednika samo jedne strane”, kaže van der Laar. Umjesto da bude predsjednik svih Amerikanaca – bez obzira da li su crni ili bijeli, siromašni ili bogati – on se brine prije svih za svoje najvećim dijelom bijele birače koji bi mu trebali pomoći da u novembru osvoji novi mandat.
To što je zakazao u korona krizi ga je međutim koštalo znatnog gubitka poena. Kako bi skrenuo pažnju sa toga on sada ciljano manipulira, kaže van de Laar. Polarizirati, kako bi se mobilizirali birači: to je njegova strategija, kaže van de Laar. “Bojim se da bi njegova strategija mogla biti uspješna”, kaže politolog Hacke. Amerikanci se, kako kaže, u krizama tradicionalno obraćaju svom predsjedniku. K tomu Trump, kako dalje navodi Hacke, predstavlja mnogo toga pra-Američkog: materijalizam, sebičnost, bezobzirni osjećaj slobode i bjelačku aroganciju, koji nažalost nailaze na više odobravanja nego što mi u Europi sebi možemo predstaviti. “Strahujem da se brojni bijelci u svom rasizmu osjećaju potvrđenim”, kaže Hacke.