Prvi svjetski rat - tako blizu i tako daleko

Rovovi i gas-maske, kacige sa šiljcima na vrhu i propagandni leci: Sedmicama dnevni listovi, magazini i online portali pišu o 2014. godini. Prije stotinu godina počeo je naime Prvi svjetski rat.

Često se pri tome govori kako je današnji svijet previše blizu stanju koje je vladalo 1914. godine. Govori se o "nevjerojatnoj aktualnosti Prvog svjetskog rata", "prošlosti koja nikada ne prolazi" ili "katastrofalnom ehu Velikog rata".

I tačno je: Zaista postoje paralele između 1914. i 2014.

I tada su ljudi gledali u budućnost koja je donosila brze promjene, budućnost sa novim transportnim sredstvima (poput automobila), novim medijima (kino) i novim sredstvima komunikacije (telefon). Bilo je to vrijeme vjerovanja u modernost, pokretljivosti, prvog vala globalizacije, međunarodnih putovanja. Bio je to prvi pogled u budućnost koju su ljudi željeli organizirati na osnovu vlastitih potreba. I to sredstvima koja su im u to vrijeme stojala na raspolaganju. Ipak to nisu današnja sredstva.

Doduše, baš kao tada srpski nacionalisti, i danas se separatisti u Europi bore za nezavisnost. Primjerice Katalonci u Španjolskoj ili Sjeverni Irci u Velikoj Britaniji. No u najvećem broju slučajeva ne čine to više nasilnim putem, već argumentima.

Terorizam prije i sada

I baš kao i zavjerenici iz Sarajeva i danas postoje ljudi koji ideološki zaslijepljeni odlaze u smrt za esktremističke ciljeve: organizatori napada od 11. septembra ili bombaši samoubice koji skoro svakodnevno u Bagdadu odlaze u smrt skupa sa nedužnima.

Ipak takva djela međunarodna zajednica danas prezire, baš kao i izreku da je rat "nastavak politike drugim sredstvima". To je u 19. stoljeću formulirao pruski general i vojni teoretičar Carl von Clausewitz. U predvečerje Prvog svjetskog rata tako je opisivana legitimna politička mogućnost djelovanja za tadašnje vlastodršce.

Strašno lice rata

I ne samo za njih. I brojni stanovnici gradova, čak i brojni umjetnici i intelektualci u Njemačkom Carstvu zagovarali su 1914. godine rat kojim se obećavalo čišćenje ljudi: "Rat! Bilo je to čišćenje, oslobađanje koje smo osjećali, jedna ogromna nada", napisao je o početku rata Thomas Mann, koji će kasnije dobiti Nobelovu nagradu za književnost. To nama danas može izgledati naivno, ali milioni mrtvih u rovovima, psihičke rane, zastrašujuće unakažene žrtve plina - sve to je 2014. tek predstojalo.

S obzirom na činjenica da mi danas i previše dobro poznajemo strašno lice rata, teško je zamislivo da europske države ponovo odustanu od pregovora i da bi - kao 1914. godine - lakomisleno mogle skliznuti u rat. Militarizam je početkom 20. stoljeća u europskim društvima bio duboko ukorijenjen, posebice u njemačkom. U današnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj to se više ne može osjetiti. Naprotiv: od ukidanja obaveznog služenja vojnog roka 2011. godine Bundeswehr ima velike probleme da regrutira novajlije u vojsku.

Dug europski put

I dok su oni koji su pregovarali u predvečerje Prvog svjetskog rata bili sve sami stari plemići sa vojnom pozadinom, današnji predstavnici demokratski izabranih europskih vlada predstavljaju različite društvene grupe. Među njima su stariji i mlađi ljudi, muškarci i žene. 1914. godine žene još uvijek nisu smjele izlaziti na izbore, danas je jedna žena, koja ima sedmero djece, na čelu njemačkog Ministarstva odbrane.

Da, postoje paralele između 1914. i 2014. godine. Ali od tada se mnogo toga dogodilo! Njemačka i njeni susjedi su nešto naučili iz povijesti, danas se zalažu za demokratiju i slobodu mišljenja. Od nekadašnjih ratnih protivnika postali su prijatelji, prijatelji koji se prepiru, ali prijatelji koji u zajedničkim institucijama poput EU ili UN-a provode politiku na osnovu demokratskih pravila. Ne rat, već samo pomirenje, razumijevanje i pregovori mogu dugoročno osigurati mir. To je danas konsenzus, i za to je Europa prešla dug put.

To ne bismo trebali zaboraviti. Jer 2014. ne obilježava se samo početak Prvog svjetskog rata, već i izbijanje Drugog svjetskog rata (1939.), pad Berlinskog zida (1989.) i proširenje EU na istočne granice Europe (2004.). To kako su nekada zavađene države uspjele ostvariti viziju ujedinjene Europe je najuspješnija europska priča u 20. stoljeću.

Autorica: Susanne Sproer

Odgovorna urednica: Zorica Ilić