Rat brojki oko Pegide

Uve Fojgt, portparol policije u Lajpcigu ne krije koliko ga sve to nervira. "Otkako su nam se dogodile Pegida i Legida svi su se samo bacili na brojke", kaže on. "Reći ću Vam najiskrenije: ja više nikakvog interesa nemam da još nešto kažem o ovoj temi."

U tom smislu se onda u diskusiji o demonstrantima Pegide, koji protestuju protiv stranaca, sve vrti oko brojki. Jer, tek kada je osnovan "Pokret protiv islamizacije Zapada" - Pegida - u novembru 2014. i kada su hiljade demonstranata izašle na ulice, tek tada je to postala tema njemačke štampe. Kada su u decembru izašle njih desetine hiljada o tome je onda već pisala i međunarodna štampa.

Velika računica

Kada se pokušavalo organizovati demonstracije u drugim gradovima, brojke su bile sve važnije za političke partije, sindikate i druge organizacije civilnog društva, kako bi organizovali kontra demonstracije. A računica je podsjećala na rezlutate sportskih događaja: minhenska Pegida je izgubila sa 15.000 prema 250, 2.000 : 150 u Braunšvajgu, 2.000 : 600 u Magdeburgu - tako su izgledali mečevi ovog ponedjeljka uveče.

Podaci su dolazili mahom od policije - a eksperti su u njih u principu sumnjali. U Lajpcigu su 21. januara organizovane do sada najveće demonstracije na kojima je, kako se procjenjuje, učestvovalo 15.000 ljudi. Univerzitet u Lajpcigu govori da je bilo oko četiri do pet hiljada - dakle ni trećina.

Policija je u Drezdenu procjenjivala da se do sada najvećim Pegidinim demonstracijama u tom gradu, održanim 12. januara, odazvalo 25.000 ljudi; Naučni centar iz Berlina (WZB) i Tehnički univerzitet iz Kemnica došli su do brojke od 17.000. U oba slučajau su istraživači sva tri nezavisna tima koristili različite metode.

Istraživač političkih pokreta, Diter Ruht, koji je rukovodio timom WZB-a za procjene brojnosti demonstracija u Drezdenu, nije iznenđaen razlikama. Prebrojavati okupljanja ljudi je kompleksan posao. Ovaj sociolog govori o sedam različitih metoda prebrojavanja: od odokativne metode do preciznog prebrojavanja na osnovu snimaka iz vazduha. "Za policiju je to sporedni posao i zbog toga su tu ulaže malo napora", kaže Ruht.

I policija to vidi na sličan način. "Mi smo odgovorni za javni red i bezbjednost, kao i za sprovođenje prava na okupljanje - a ne samo za brojke. Ali, to niko ne razumije", kaže portparol lajpciške policije Uve Fojgt. Njegov drezdenski kolega, Tomas Gajtner prebrojavanje vidi kao sporedni posao.

Policija samo vrši procjene

"Policija ne radi na prebrojavanju već u najboljem slučaju vrši procjene", kaže Gajtner. U stvari ovo i nije posao za policiju jer se policija služi samo procjenama. "Ne vjerujem da postoji ijedna policja koja će insistirati na tačnom broju okupljenih", kaže Peter Bek iz minhenske policije.

A ovome treba dodati i to da rezultati od metode do metode variraju. "Pošto je odgovornost za policiju na saveznim pokrajinama, u tom slučaju ne postoji jedinstven pristup u procjeni učesnika nekog skupa", kaže Marko Peht, portparol ministra unutrašnjih poslova savezne pokrajine Rajnland-Pfalc Rodžera Levenca (SPD) koji je trenutno predsjedavajući Konferencije ministara unutrašnjih poslova na saveznom nivou. On kaže kako su policiji procjene neophodne kako bi na osnovu njih izgradila taktiku, a ne da bi one bile predmet javne diskusije.

No, ova javna rasprava je potaknuta upravo zbog podataka koje je saopštavala policija. Sociolog Diter Ruht kaže da je neprihvatljivo da svaka pojedinačna policijska uprava donosi procjene kako se njoj sviđa. "Tako će u svijet otići netačni podaci, koji nemaju realnog utemeljenja", zaključuje Ruht.