Različite šanse za dobijanje azila

Onaj ko dolazi iz Sirije, u Njemačkoj sa velikom vjerojatnoćom dobija azil. Savezni ured za migraciju i izbjeglice (BAMF) koristi pojam zaštitna kvota. To je broj osoba iz određene zemlje, koje ili dobijaju azil, ili bivaju priznate kao izbjeglice ili je iz drugih razloga njihov boravak u Njemačkoj u najmanju ruku toleriran. Kada je riječ o Sirijcima zaštitna kvota iznosi skoro 100 procenata. Sirija je time daleko ispred ostalih zemalja. Onaj ko je kao tzv. kontingent izbjeglica pobjegao iz izbjegličkog kampa primjerice u Libiji u Njemačku ne mora uopće prolaziti postupak za izdavanje azila i iz humanitarnih razloga odmah dobija pravo boravka koje je međutim najprije vremenski ograničeno.

Dobre šanse za priznanje imaju i ljudi iz Iraka gdje baš kao i u Siriji vlada građanski rat (zaštitna kvota iznosi skoro 90 procenata za ovu zemlju), i iz Eritreje čija vlada slovi za represivnu širom svijeta (zaštitna kvota skoro 80 posto).

Sirijci, Eritrejci kao i kršćani, Mandejci i jezidi iz Iraka u pravilu ne moraju više u svom ličnom razgovoru za dobijanje azila navoditi razloge za bijeg, već to mogu učiniti pismenim putem kako bi ubrzali proces čiji je cilj da budu priznati kao izbjeglice. Iz toga su ipak isključene osobe za koje, prema navodima BAMF-a, postoje "osnovane sumnje" u njihov identitet, za koje se postupak ne vodi u Njemačkoj, nego u drugoj zemlji ili "kada je riječ o osobama kod kojih se ne može čvrsto utvrditi da su izbjeglice".

Srednja kvota priznavanja

Skupina zemalja sa srednjom zaštitnom kvotom je vrlo široka, a oznaka "srednja" je relativna. Ipak ovdje postoje zajednička obilježja. Između ostalog pravo na azil mora biti u svakom slučaju dokazano. Dakle nije dovoljno doći iz ovih zemalja i biti priznat čak i ako zemlja porijekla u pojedinačnim slučajevima može sloviti za politički problematičnu ili nestabilnu. Na vrhu ove grupe je Afganistan sa zaštitinom kvotom od dobrih 40 posto, na drugom mjestu je sa distancom Pakistan (skoro 12 posto) i Nigerija (šest posto). Brojne druge države bi se ovdje mogle navesti, ali zbog toga jer iz njih dolazi samo relativno mali broj podnositelja zahtjeva za azil one u većini statistika ne bivaju vidljive.

Skoro bez šansi za priznanje

Onaj ko dolazi iz država Zapadnog Balkana skoro da uopće nema šansi za azil u Njemačkoj. Unatoč tome ljudi iz ovih zemalja se ubrajaju u najveću grupu onih koji podnose zahtjev za azil. U te države se ubrajaju Albanija, BiH, Kosovo, Makedonija, Crna Gora i Srbija. Njemačka vlada je proglasila Srbiju, Makedoniju i BiH "zemljama sigurnog porijekla". Prema Zakonu o postupku izdavanja azila ovdje "na osnovu općih političkih odnosa postoji zakonska pretpostavka da tamo nema ni političkog progona ni neljudskih ili ponižavajućih kazni ili postupanja". Prije svih CDU i CSU bi rado željele proglasiti za sigurne zemlje i Kosovo, Albaniju i Crnu Goru. No između ostalih Zeleni argumentiraju da bi se to trebalo zabraniti zbog progona Roma.

Svaka pojedinačna zemlja EU ima svoju vlastitu listu. No Europska komisija sada želi predložiti zemljama članicama Unije listu sigurnih zemalja koja će važiti širom EU. Tu trebaju spadati sve zemlje koje imaju perspektivu prijema EU, odnosno šest zemalja Zapadnog Balkana plus Turska. No predsjednik Europske komisije Jean-Claud Juncker naglašava da ljudima iz ovih zemalja "nije u osnovi oduzeto pravo na azil". Za Njemačku važi sljedeće: kada ljudi iz tih zemalja vjerodostojno dokažu da su u pojedinačnom slučaju suprotno općim pretpostavkama ipak progonjeni oni mogu dobiti azil. No općenito su njihove šanse male i time njihovo vraćanje u zemlju porijekla vjerojatno.

Kao "sigurne" inače za njemačke vlasti još važe Gana i Senegal. A i u EU razmišlja o tome da se afričke zemlje kao takve stave i na listu Unije.