Računica Redžepa Tajipa Erdoana

Nije iznenađenje da su u Turskoj propali koalicioni pregovori islamsko-konzervativne AKP i republikanske CHP stranke. Isuviše velike su političke razlike između njih, a malo je bilo volje da se odista dođe do koalicije.

Za Kristiana Brakela, šefa istanbulskog ureda fondacije Heinrich Böll, to znači samo jedno: "Novi izbori su praktično neizbježni." Do sada vladajuća AKP, doduše, može pregovarati i o koaliciji sa nacionalistčkom strankom MHP, ali su šanse za dogovor ravne nuli. To može samo radovati predsjednika Tajipa Erdoana. On želi da se u Turskoj uvede predsjednički demokratski sistem, na čijem bi čelu bio on sam, ali mu je za tako nešto potrebna promjena ustava. Njegovoj stranci AKP zato treba dvotrećinska većina u parlamentu. Da li bi novi izbori mogli donijeti takav rezultat?

Brakel smatra da se Erdoan preračunao jer je teško povjerovati da bi ishod novih izbora mogao biti drugačiji od onog na parlamentarnim izborima u junu. "AKP će ponovo uvjerljivo pobijediti, ali neće imati apsolutnu većinu."

Bombama do izborne pobjede

Ipak, Erdoan još uvijek vjeruje da je moguće da se dođe do velike pobjede. I tako turska armija već nedjeljama bombarduje kurdsku miliciju u sjevernom Iraku i u Siriji. Kurdska organizacija PKK uzvraća terorističkim napadima. Rat koji je trajao desetljećima i koji je odnio 40.000 života tako se u jednom mahu ponovo našao na političkoj sceni, iako su dvije strane 2013. dogovorile primirje. Mirovni proces nije zaustavio polarizaciju Turske.

S jedne strane su simpatizeri predsjednika i nacionalisti. Za njih je zabranjena PKK kriva za eskalaciju nasilja. Njima je opravdano korištenje svih sredstava u borbi protiv Kurdske radničke partije. S druge strane su Kurdi. Njihova glavna optužba na račun Erdoana glasi da je on žrtvovao mirovni proces zarad pobjede na novim izborima.

Obje strane imaju pravo u svojim interpretacijama, smatra Brakel. "Jasno je da je PKK prekinula primirje." On kaže da se napadi PKK jasno mogu definisati kao terorizam. Ipak, vlada Turske je u svojim napadima odmazde prevršila mjeru: "Talas hapšenja i bombardovanje položaja PKK, što je pokrenula Ankara, predstavlja napuhavanje konflikta, a iza svega stoje unutrašnjopolitički ciljevi."

Povlačenje njemačkih raketa Patriot

Ulog koji je Erdoan stavio na sto u ovoj partiji pokera je prilično veliki. A to izaziva nelagodu i kod njegovih partnera. Njemačka vlada je tako odlučila da iz Turske povuče svoje raketne sisteme tipa Patriot, uključujući i posade od 250 vojnika Bundeswehra. Te rakete su još 2012. bile stacionirane u Tursku kao zaštita od mogućih napada sa teritorije Sirije.

Formalno obrazloženje vlade u Berlinu glasi da ta opasnost više ne postoji. Mnogo vjerovatnije je objašnjenje da Berlin ne želi da bude uvučen u rat između Turske i Kurda. Kurdske milicije inače važe za saveznike Zapada u borbi protiv takozvane Islamske države.

Teška vremena za njemačko-turske odnose

Čini se da Erdoan nije svjestan toga da se raspoloženje saveznika prema njemu mijenja. Ili mu je svejedno zbog toga: "Turska nije banana-republika", uputio je krajem protekle sedmice poruku u pravcu Berlina.

Razlog za njegovu ljutnju je i to što je bivši državni tužilac Turske Zekerija Ez, koji je pao u nemilost, preko Gruzije i Armenije pobjegao u Njemačku. Erdoan je najavio da ukoliko Ez ne bude izručen, Turska vše neće izaći u susret zahtjevima za izručenje koji stižu od njemačkih organa vlasti.

Kristian Brakel vjeruje da njemačko-turskim odnosima predstoje teški trenuci. "Ove Erdoanove izjave predstavljaju novi stepen retoričke eskalacije." Odnosi dviju zemalja su ionako već godinama na silaznoj putanji. "Stvari još uvijek funkcionišu, međutim, iz posljednjih izjava predsjednika Erdogana da se naslutiti koliko potencijala za konflikte tu još ima."

A sve to u momentu kada u Turskoj još uvijek nije uveden predsjednički sistem.