Katastrofa za poljsku demokraciju

Tisuće Poljaka su se sa svjećama u rukama okupili ispred Vrhovnog suda u Varšavi. Došli su s bijelo-crvenim poljskim i plavo-žutim zastavama EU-a kako bi prosvjedovali protiv reforme pravosuđa koju planira Vlada. Na pročelje zgrade su projicirali poruku: "Ovo je naš sud."

Upečatljive slike ne mogu, međutim, prikriti činjenicu da je između pet i 10 tisuća prosvjednika - ovisno o procjenama - u gradu od skoro dva milijuna stanovnika prilično skromna bilanca. A i s 35 do 40 posto u anketama je potpora nacionalno-konzervativnom PiS i dalje znatno veća od potpore oporbenoj Građanskoj platformi (PO) koja se može pohvaliti s 22 do 25 posto simpatizera.

Ne treba stoga čuditi da se PiS i stvarni vlastodržac, šef stranke Jaroslaw Kaczynski, osjećaju dovoljno sigurno da nakon sporne reforme Ustavnog suda sada planiraju prema vlastitim predodžbama reformirati i Vrhovni sud i druge sudove.

Zašto PiS-u suci Vrhovnog suda nisu dobri?

Pritom se navode argumenti koji nas tjeraju da budemo podozrivi: sudovi, kažu, nemaju demokratski legitimitet, suci navodno čine državu u državi i nedostaje im "moralnih kvaliteta". Počinitelji su kaznenih djela, a kolege ih pokrivaju. Zbog toga bi, argumentira PiS, ubuduće suce Vrhovnog suda trebao imenovati ministar pravosuđa i reformirano Nacionalno vijeće za pravosuđe.

Ne može se poreći da i brojnim drugim demokratskim zemljama političari biraju i imenuju suce. Ali ovdje, kao što je često slučaj, treba obratiti pozornost na ono što je napisano sitnim slovima. Tako u SAD-u predsjednik odlučuje tko će zauzeti slobodno mjesto u "Supreme Courtu", ali njegov izbor mora potvrditi Senat i to s dvotrećinskom većinom. Drugim riječima: u pravilu to znači da je s tim izborom suglasna i oporba. To, dakle, zahtijeva nadstranački konsenzus. Ovakav kontrolni mehanizam pravosudna reforma PiS-a ne predviđa.

Čisti stranački interes

Dosadašnja praksa glasovanja koje je vladajuća stranka u Poljskoj uvijek inscenirala kao "mi" protiv "njih" daje naslutiti da se "demokratska legitimacija" može iščitati više kao stranačka podobnost.

Slično kao i u slučaju s javnim medijima koji su postali propagandni instrument PiS-a s obrazloženjem da se želi osigurati "raznovrsnost medijske ponude", i ovdje je opravdana bojazan da Jaroslawu Kaczynskom nije stvarno stalo do "vraćanja sudova građanima", nego do jačanja njegove moći i provođenja konzervativne revolucije. Jer u Poljskoj je Vrhovni sud taj koji potvrđuje legitimnost parlamentarnih izbora.

Kada bi, kao što je planirano, svi suci Vrhovnog suda slovom zakona bili smjesta poslani u mirovinu i, kao što se mnogi pribojavaju, oni bili zamijenjeni poslušnim PiS-ovim vojnicima, pitanje je što bi ovi odlučili kada bi na izborima PiS zabilježio poraz. To bi bio scenarij strave i užasa za demokraciju. Možemo se stoga samo nadati da tisuće prosvjednika sa svjećama nisu uzalud došle pred Vrhovni sud u Varšavi.