1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

SAD - "prijatelj" koji špijunira Njemačku

Žanet Zajfert / Dijana Roščić10. juli 2014

Njemačko-američka špijunska afera dobija sve veće dimenzije. Sada je navodno i jedan saradnik u Ministarstvu odbrane u Berlinu „radio“ za SAD. Nijemci se osećaju prevareno, govore o poljuljanom prijateljstvu.

https://p.dw.com/p/1CZJQ
Angela Merkel i Barak Obama
Foto: picture-alliance/dpa

Savezno tužilaštvo Njemačke saopštilo je da postoji sumnja da je jedna osoba koja radi za Ministarstvo odbrane u Berlinu tajni agent Amerikanaca. Izvršen je pretres kancelarije i stana osumnjičenog, ali za sada niko nije uhapšen. „Još je nejasno šta se iza toga krije“, rekla je ministarka odbrane Ursula fon der Lajen za Berliner cajtung. Sudeći prema izvještajima medija, osumnjičeni je bio referent u odjeljenju za politiku, tačnije za saradnju u oblasti naoružanja. On je učestvovao u pripremanju bezbjednosno-političkih smjernica ministarstva odbrane Njemačke.

Prošle nedjelje je uhapšen jedan radnik njemačke obavještajne službe BND za kojeg se sumnja da je dupli agent američke CIA-e. On je priznao da je prije dvije godine američkim tajnim službama nudio svoje usluge te da je za 25.000 evra Amerikancima isporučio više od 200 dokumenata. Ova dva slučaja navodno nisu ni u kakvoj vezi.

Navijači tokom utakmice Njemačka-SAD
Navijači tokom utakmice Njemačka-SAD: je li došao kraj posebnim odnosima dviju država?Foto: Getty Images

Američka administracija se nije oglasila povodom ovih najnovijih optužbi u vezi sa špijuniranjem. Ambasador SAD u Njemačkoj, Džon B. Emerson, je po drugi put u roku od samo nekoliko dana bio na razgovoru u ministarstvu spoljnih poslova Njemačke. Navodno je ovaj put sam tražio razgovor.

Kako pritisnuti SAD?

U Berlinu vlada veliko ogorčenje zbog najnovijeg razvoja u vezi sa špijuniranjem SAD u Njemačkoj. Mnogi traže da Njemačka samouvjerenije nastupa u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama – i to ne samo u oblasti tajnih službi. Među njima je i Hans-Jirgen Pule, politikolog sa univerziteta u Frankfurtu: „Već duže vrijeme mi smeta to što samo prave šou za javnost, umjesto da odgovorni na obje strane zaista jasno govore o čemu je riječ. Moglo se još mnogo ranije reći: ako američke diplomate uhvatimo na djelu kako to podržavaju, onda moraju da napuste Njemačku. I Amerikanci to rade isto tako!“

Prilika za samouvjeren nastup Njemačke bi mogla da se pruži na pregovorima o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU i SAD. Pule kaže da je taj sporazum ionako sporan, iz drugih razloga. Wolfgang Bosbach (CDU), predsjednik unutrašnjo-političkog odbora Bundestaga dodaje da jedna od poluga pritiska može da bude prijetnja da se obori sporni sporazum „Safe Harbour“ (bezbjedna luka) između Evropske komisije i vlade SAD, kojim se omogućava legalan transfer ličnih podataka iz Evrope u Sjedinjene Države.

Jakob Augstein
Jakob AugštajnFoto: picture-alliance/dpa

Izdavač i publicista Jakob Augštajn međutim ne vjeruje da bi te diplomatske trzavice mogle da navedu Nijemce da radikalno preispitaju svoj odnos sa SAD. On takođe misli da nije poželjno da se izvrši pritisak preko sporazuma o slobodnoj trgovini: „Ako komarac gura slona, to je za komarca bolnije nego za slona.“

Nijemci poput „prevarene žene“

Mnogo važnije od užurbanog ogorčenja bi bilo da se Njemačka konačno oslobodi nekoliko velikih laži iz poslijeratnog perioda: „Imamo prilično romantičnu vezu sa SAD“, rekao je Augštajn u intervjuu za DW. „Od tada uvijek govorimo o 'prijateljstvu'. Ali oni nisu naši prijatelji, već naši saveznici, jednostavno zato što je to u našem interesu. U tom kontekstu, moglo bi mnogo da se nauči od Amerikanaca. Nijemci se ponašaju pomalo kao prevarena žena. To je potpuno neprimjerena reakcija.“

Dakle, tek brak iz interesa? Za mnoge njemačke političare je to prilično zabrinjavajuća misao. „Čitave generacije su odrastale sa maksimom da su Amerikanci naši prijatelji sa kojima moramo da budemo zajedno da bi nam pomogli u borbi protiv zlih komunista“, kaže Pule. Iz američke perspektive, međutim, to nikada nije tako viđeno, dodaje on: „Amerikanci su uvijek imali svoje interese.“ Uostalom, ističe Pule, Gerhard Šreder je sa svojim NE učešću u ratu u Iraku 2006. postavio jasnu granicu. „U to vrijeme su SAD htjele nešto od nas, a sada moramo da navedemo Amerikance da se uzdrže od nečega. Međutim, naše tajne službe nisu u stanju da jasno dokumentuju sve ono što američki obavještajci kod nas rade.“

Džon F. Kenedi, Vili Brandt i Konrad Adenauer
1963., za vrijeme posjete Kenedija Berlinu, je još američko-njemačkoj "prijateljstvo" bilo neupitno. Na fotografiji, pored Kenedija: Vili Brandt i Konrad AdenauerFoto: picture-alliance/dpa

Posebno na obavještajnom nivou je nedostatak nezavisnosti BND greška, kaže Jakob Augštajn. Iako je saradnja u interesu Njemačke, ona takođe treba da se štiti od špijunaže sa američke strane, „kao i protiv kineske ili ruske“. Takav stav se izgleda širi u njemačkoj politici. Roderih Kiezeveter, predstavnik demohrišćana u komisiji koja istražuje špijunažu NSA, tražio je više novca za njemačke kontraobavještajne aktivnosti: „Naša služba ima 120 puta manji budžet od NSA“, rekao je on za Cajt onlajn i dodao da „Njemačka štedi na pogrešnom mjestu“.