Sajber-dijalog: NSA ne želi da ograniči obim špijuniranja

Kako ocjenjujete dosadašnji uticaj Nijemaca u debati oko NSA u Sjedinjenim Državama? Na ovo pitanje je Alek Ros, koji je četriri godine bio glavni savjetnik Hilari Klinton za internet diplomatiju i digitalne inovacije kratko je odgovorio: mali. Jer, za debatu o prisluškivanju koju je sprovodila američka tajna služba NSA jedan jedini glas i nema neku težinu. Drugačije bi bilo kada bi govorila Evropa. Ali, ipak dijalog koji će se 26. i 27. juna održati u Berlinu između SAD i Njemačke je korak u pravom smjeru, smatra Ros koji je uspješno vodio i Obaminu internet kampanju 2008. godine. "Veoma važan znak" Ros vidi u tome što će u dijalogu učestvovati nekadašnji načelnik štaba Bijele kuće a danas je od predsjednika Obame zadužen za zaštitu podataka, Džon Podesta.

I Dirku Brengelmanu, zaduženom za sajber-spoljnu politiku u Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke, koji će takođe učestvovati u tzv. sajber-dijalogu, je jasno na kakve se sve poteškoće može naići u unutrašnjoameričkoj debati o NSA. Ipak Brengelman ne želi da omalovaži njemački glas. Jer, nakon svega i u američkom Kongresu se sada vodi debata o zaštiti podataka i pronalaženju balansa između privatnosti i slobode i sigurnosti. I upravo tu bi Njemačka mogla da doprinese sa svojim viđenjem stvari. SAD znaju da je Njemačkoj ova debata veoma važna, a i u Bundestagu u međuvremenu djeluje specijalni Istražni odbor koji se bavi radom tajnih službi. Tako da je nacionalna debata dospjela tamo gdje zapravo pripada - u parlament.

Poželjni dalji sastanci

Brengelman smatra da bi u okviru sajber-dijaloga morao da se organizuje čitav niz sastanaka. Na početku će se raspravljati o temama kao što su baze podataka, ekonomski potencijali i međunarodna saradnja na međunarodnom planu. Za nadati se da će na obje strane doći do približavanja stavova kada je riječ o dvije tri teme, što bi se opet produbilo na kasnijim sastancima.

Brengelman je rekao da se zajedničko saopštenje svakako ne može očekivati nakon prvog sastanka, i tako raspršio očekivanja. S druge strane on je naglasio kako će se sa SAD pregovarati i na drugim nivoima kada je riječ o pitanjima interneta. Ros je predložio da se na stolu nađe ugovor koji bi SAD i Njemačka potpisale i osigurale da između dvije zemlje više ne dolazi do industrijske špijunaže. Time bi se postigao jedan konkretan cilj pregovora.

NSA-afera? Pa pitajte BND!

Raniji pokušaj savezne vlade da sa Amerikancima razgovara o radu njihovih tajnih službi do sada je ostao bezuspješan. Na mnoga pitanja se nije dobio odgovor. Brengelman je pak kazao da se neće odustati od pitanja na koja SAD treba da daju odgovore. Ali, Ros predlaže drugi put i kaže: BND (njemačka tajna služba za inostranstvo prim. red.) ima odgovore! Jedina razlika, kaže on, između NSA i BND je u tome što BND ima manji budžet. Ros je time implicirao da BND zna sve o načinu na koji protiču informacije, jer i BND kao tajna služba radi na sličan način. Tako bi i Nijemci konačno trebalo da se pogledaju u ogledalo i ispitaju način na koji rade i oni sami.

Ros je podvukao da se NSA-debata u Sjedinjenim Državama ne vodi u vezi toga da se smanji obim špijuniranja, već se govori o reformama. Mnogi načini na koje se radilo su bili pogrešni. Jer, nije sve što je tehnički moguće ujedno i ispravno, kaže on. Pri tom SAD ne odustaju od obima špijuniranja već će se samo regulisati na drugi način. Nešto slično kazala je skoro u intervjuu za ZDF i Hilari Klinton. Moraju se promijeniti zakoni kako bi tajne službe bolje radile.

Nema privatne sfere u internetu?

Ros je iskoristio i svoj nastup na događaju koji je organizovala Fondacija Vodafon u Berlinu kako bi održao kratku lekciju o svom - u stvari o američkom - pogledu na internet. On smatra da je pogrešan put da se ograniči sakupljanje i čuvanje podataka. Jer, on kaže, podaci su za informatička vremena sirovina, isto kao što je i čelik bio sirovina u industrijska vremena.

Osim toga internet tehnologije se tako brzo razvijaju tako da je jako teško sve to zakonski ispratiti. Ovdje je, pored principa transparentnosti, jedan od izlaza saradnja između privatnog i javnog sektora. No, na kraju bi ipak mogao i trebalo da odluči krajnji korisnik. Jer, ako imate problema sa Guglom ili Fejsbukom onda ne morate da ih koristite. A (njemačka) diskusija o privatnoj sferi u mreži se previše vezuje za starinske medije. Jer, internet je na kraju i napravljen za komunikaciju i razmjenu podataka - a ne za privatnu sferu.