Savez za Srbiju protiv Vučića?

Pokušavajući da kapitalizuje relativno dobar rezultat na nedavnim beogradskim izborima Dragan Đilas priprema teren za novi politički savez. U tom smislu bivši gradonačelnik prestonice Srbije uputio je poziv svojim partnerima s proteklih lokalnih izbora, ali se istovremeno i navodi kako je budući Savez za Srbiju otvoren za sve stranke, pokrete, grupe građana, sindikate i pojedince.

Čitava ideja je, reklo bi se, još u probnoj fazi, i za sada nisu poznati svi detalji. Ako je suditi po onome što je stiglo do beogradskih medija, Dragan Đilas je unio izvjesne izmjene u prvobitan prijedlog po kome bi stranke zamrzle svoje djelovanje i pojedinačne interese. Umjesto toga, sada se navodi da bi partije zadržale svoje organe i strukture, kao i pravo na sopstveni razvoj, ali da bi u ključnim segmentima politike nastupale sinhronizovano i u dogovoru. Budući savez trebalo bi da ima predsjedništvo, ali i menadžera, koji bi trebalo da bude upravo Dragan Đilas.

Racionalan prijedlog

U pozivu ostalim političkim strankama takođe se kaže da bi učešće u Savezu trebalo da poveća šanse opozicije ne samo za pobjedu na izborima i smjenu vlasti, nego i za promjenu sistema u Srbiji. Namjera je da se simbolički taj Savez formira 9. maja, na dan pobjede nad fašizmom, ali i dan kada će biti formirana nova Skupština grada Beograda.

Izvršni direktor CeSID-a Bojan Klačar ocjenjuje za DW da je manevarski prostor za opoziciju sužen, da je ona propustila mnogo povoljnijih prilika, a Srpska napredna stranka i dalje zadržava ogromne rejtinge. „Prijedlog nije idealan, ali je i stanje u opoziciji daleko od idealnog, pa se čini da je taj prijedlog racionalan. Naziv je dobar, ukazuje na savezništvo i lako je pamtljiv. On će se realizovati u određenoj formi, ali vjerovatno ne u onoj kako je bio zamišljen – kao najšira platforma za ujedinjenje rascjepkane i posvađane opozicije i sa čvrstom unutrašnjom strukturom upravljanja", kaže Klačar.

Prevazići sujete i taštine

Politički analitičar Milan Nikolić smatra da opozicija na sljedećim republičkim izborima nema nikakve šanse ukoliko na njih bude izašla u više od dvije kolone. „Pokazalo se i na ranijim izborima, a i na osnovu istraživanja javnog mnjenja, da građani podržavaju udruživanje i ukrupnjavanje političkih snaga. Udruživanje pokazuje da lideri stranaka mogu da prevaziđu svoje sujete i taštine, i birači to uvijek nagrađuju, jer vjeruju da je to u cilju nekog opšteg dobra", ističe Nikolić. On primjećuje da republički izbori možda nisu blizu, ali da opozicija već sada mora početi da gradi to zajedništvo. „To prije svega znači da prestanu svađe unutar opozicije i javno vrijeđanje. A druga važna stvar je da počnu zajednički da nastupaju na razne bitne teme", napominje Nikolić.

Formiranje tog saveza svakako neće biti lako, a kao ključni dokaz te teze je činjenica da opozicione stranke svaka za sebe u tri kolone ulaze u beogradsku skupštinu. Ako nisu uspjeli da se tu dogovore oko zajedničkog nastupa, nije jasno kako će sada uspjeti da se dogovore oko daleko komplikovanijeg političkog projekta.

Bojan Klačar ističe da skepsa javnosti jeste opravdana. „Pokret slobodnih građana i Nova stranka, kao ključni Đilasovi partneri, zadržavaju ogromnu distancu ka projektu, i više preferiraju ad hok i predizborne nego strateške koalicije. Taj stav je teško razumeti jer su rejtinzi neobećavajući za solo nastupe. S druge strane, Demokratska stranka kao važna stranka ima interne probleme, i u tom pogledu ih treba razumjeti. Vjerujem da će se taj Savez, uz sve otpore, ipak formirati; ili uz određene kompromise na uštrb njegove kohezivnosti i čvrstine, ili sa manjim brojem stranaka", ocjenjuje Klačar.

Menadžer sitnih taština

Dosta skepse izaziva i operativni način rukovođenja, u kojem je Draganu Đilasu namijenjeno mjesto menadžera Saveza za Srbiju. Tu se krije dosta nepoznanica, a pored toga niko ne zna kako će se u nekim stvarima nastupati samostalno, a u nekim zajednički, i šta će biti teme zajedničkih a šta solo nastupa? Milan Nikolić smatra da je to „prenošenje nekih poslovnih formula u politiku. Nešto slično imamo i sa funkcijom menadžera grada, iako niko ne zna šta to zapravo znači. A to su političke funkcije kako god ih vi nazvali. Vjerovatno se pokušava izbjeći termin lider, pa menadžer zvuči bolje, ali to opet pokazuje da imamo posla sa sitnim taštinama".pročitajte i: Opozicija u Srbiji sanja o rušenju Vučića

Bojan Klačar primjećuje kako je vidljiva želja da taj savez bude operativan i efikasan. U takvoj formi ta ideja ima smisla, jer je očito da Đilas želi da preuzme tu funkciju, jer ga i najšira javnost više vidi kao menadžera/nepolitičara, a ne kao 'klasičnog' političara. „Mnogo je važnije, međutim, pitanje ko će u tom savezu unositi i kreirati politički sadržaj. Taj Savez treba da ponudi alternativnu politiku a ne samo platformu 'protiv Vučića'. Za tako nešto je potreban politički okvir, a ne da svaki političar ponaosob iznosi svoje stavove, međusobno neusklađene i konfuzne za najširu javnost", napominje Klačar.

Kosovo – kamen spoticanja?

Srpska javnost uvjerena je da je glavna prepreka za ujedinjenje opozicije zapravo pitanje Kosova. Navodi se tako da opozicija tu ima potpuno različite stavove: Đilas – koji o tome nema stav, Vuk Jeremić – koji je protiv nezavisnosti Kosova, i Saša Janković – koji je protiv nezavisnosti, ali ne bi sprečavao ulazak Kosova u Ujedinjene nacije.

Bojan Klačar ne misli da je to jedino sporno, a možda nije ni centralno pitanje razmimoilaženja. „Kosovo, recimo, nema nikakve veze sa zajedničkim nastupom u Skupštini Beograda, a vidimo da je i tu dogovor teško ostvariv. Mislim da je tu više na djelu odsustvo spremnosti na strateški pristup politici a ne odnos prema ovoj ili onoj temi".

Milan Nikolić smatra da bi opozicija trebalo da pusti Aleksandra Vučića da sam rješava kosovski problem, i da ga u tome ne sprečavaju. "Ukoliko ga u tome budu ometali, i to zloupotrebljavali, onda će sami morati time da se bave”, primjećuje Nikolić.

Mlake reakcije

Ostatak pozvane opozicije za sada stidljivo i mlako reaguje na Đilasove prijedloge i pozive. S druge strane, njeguje se očita zabluda kako prosto ujedinjenje opozicije znači i automatsku pobjedu na izborima.

Taj nedostatak entuzijazma je za Bojana Klačara teško razumljiv. „Moguće je da se plaše da će ih politički usisati Đilasov rezultat i rejting, jer je izvjesno on zaslužan za beogradski rezultat. Međutim, kada se pogledaju istraživanja mnoge od tih stranaka više neće imati šta ni da brane jer je cenzus daleko. Moj utisak je da opozicioni lideri teško prihvataju činjenice i realnost oko sebe, i da se teško odriču sitnica koje imaju, i ne žele da ih podrede nekom krupnijem, svakako rizičnijem, dugotrajnijem i napornijem cilju", zaključuje Klačar.