Sedam mjeseci nakon katastrofalnih poplava u BiH i regionu

Domaća vlast poslovično je spora i nema potrebnog novca za saniranje štete i prevenciju budućih poplava. Evropske i svjetske institucije i države upozoravaju i pomažu. Oni koji su pretrpjeli štete kažu da ih najviše boli nepravda prilikom raspodjele pomoći. Za to krive one koji se zaklinju u „narode“ BiH. Ljudi strijepe od budućnosti, ali uprkos svemu, ne gube nadu.

Dovršetak radova u proljeće 2015.

Na sjeveroistoku BiH, polovinom decembra užurbano se radi sanacija savskog nasipa kod graničnog prijelaza u Rači. Izvođači radova su preduzeća „Higra“ i „Bijeljina put“. Projekat implementira Javna ustanova „Vode Srpske“, a finansira se iz kreditnih sredstava EU, vrijednih oko 55 miliona eura. Radi se o finansiranju projekata koji bi trebalo da budu prevencija budućih poplava u ovom dijelu BiH.

U Rači se sanira ukupno 3,6 kilometra nasipa kojim ide magistralni put. Rade se utvrde sa obje strane puta, a uradit će se i treća kolovozna traka te novi asfalt. Dragan Sarić, vlasnik „Higre“, za Deutsche Welle kaže da se sada obavljaju radovi na najkritičnijim mjestima. „Ovo doba godine nije idealno za ovakve radove. Potreban je određen nivo vlažnosti vazduha kako bi glina vezala, tako da do aprila ne možemo govoriti od ključnim radovima. Uglavnom, kada bude završen, nasip će biti viši za 1,2 metra od nivoa stogodišnjih voda“, kazao je Sarić, podsjetivši da su dijelovi nasipa u rejonima Topolovac i Visoč već sanirani.

Nikuda ne želim otići

Fadila Imamović (88) rodom je iz Gračanice, a 70 godina živi u Rači. Kuća je na samom nasipu, ni stotinu metara daleko od Save. Kreće se uz pomoć invalidskih pomagala. Poplave je izdržala zahvaljujući prijateljima iz Balatuna, zaselak Materizi.

„Mjesec i po dana bila sam kod Drage Mišića i njegove Rade. Da mi nije njih, ne znam šta bih. Kad je sve prošlo, vratila sam se u svoju kuću. Imam dva sina, jedan je u Srbiji, drugi u Sloveniji i mogla bih otići njima. Imam gdje, imam unuka koji je magistar, ali nikuda ja odavde ne želim otići. Moj Drago je sve popravio, donio krevet, obezbijedio mi vaučer (novčana pomoć u iznosu od 5.000 KM, op.a.). Rada moja, velika je do neba jer je uvijek uz mene“, kaže nana Fadila.

Mnoge kuće u selima Rača, Velino Selo, Brodac i Jelaz još uvijek su prazne i pune vlage. Imanja su zapuštena, mnoge njive neobrađene, čardaci poluprazni. Mještani su iscrpjeli posljednje zalihe novca pa zimu čekaju sa zebnjom. Dotučeni nepravdom vlasti, ljudi pomažu jedni drugima. Valja opstati.

Izumiremo, ljudi odlaze

Svih 120 kuća u Velinom Selu bilo je pod vodom dubljom i od dva metra. Đura Isailović (39) živi sa suprugom i dva sina na imanju na ulazu u ovo selo iz pravca Rače. Kaže da od njegove kuće do centra sela tek nekoliko kuća imaju malu djecu.

„Izumiremo, ljudi odlaze, a ako bude još jedna poplava, svi ćemo otići jer ovdje više neće biti života. Ne ponovilo se! Zar da čekam da djeca završe škole pa da idu negdje gdje će im biti bolje?“ pita se Isailović i dodaje: „Ovdje je voda bila preko dva metra i niko u selu ne pamti da je tako ikad bilo. Stoku sam spasao, nešto na tavanu štale, nešto na nasipu. Iz Rače sam čamcem dolazio, pojio ih i hranio mada sam izgubio vagon suhog kukuruza“.

Isailović obrađuje pet hektara zemljišta, ali ove jeseni je zasijao samo hektar. Kao i mnogi u selu, veli da čeka obećane „zelene“ vaučere (novčana naknada za štete u poljoprivredi i pomoć za sjetvu, op.a.). „Ako će pomoći i biti, bitno bi bilo da stigne barem do proljećne sjetve. Već u julu će biti lakše i Boga molimo da više ne bude poplave. Dobio sam vaučer od 5.000 KM za popravku kuće, a šteta je procijenjena na 7.500 KM. Uz pomoć familije uložio sam 17.800 KM u popravku kuće i imanja. Tu ne računam svoj rad i rad mojih prijatelja. Nije to bilo nikako realno procijenjeno, ali šta se može,“ kaže Isailović. Dodaje da će narednih tri do pet godina, po savjetu stručnjaka, ostaviti zidove otvorene kako bi vlaga mogla izlaziti.

Život ide dalje

Jovo Malešević je izbjeglo lice. Rodom je iz Donjeg Vakufa, a u Velinom Selu ima skromno imanje. Posla nema i njegova porodica, supruga i dvoje djece, jedva preživljavaju. Poneka nadnica i uzgoj sitne stoke jedini su izvor prihoda. U vrijeme poplava dobio je herniju (bruh, kila, op.a.) dok je noću radio na saniranju nasipa. On je morao hitno na operaciju a porodica je evakuisana. Kući se vratio nakon mjesec. Sva stoka se podavila, samo se konj spasio jer nije bio vezan. „Imao sam namjeru pomoći i sebi i drugima, ali ne dade se. Od sve stoke što sam imao, samo se ovaj konj spasio. Pametna je to, plemenita životinja,“ priča Jovo.

Zaselak Jelaz udaljen je dva kilometra od Save. Milorad Ivković (75) pokazuje nivo vode u njegovom dvorištu. Dobio je vaučer Vlade RS u iznosu od 5.000 KM. „Ništa nisam spasio, sve se podavilo u štali. Sve je otišlo. Stočnu hranu, ogrevno drvo, sve je voda odnijela. Mi smo bili kod ženinih u Johovcu. Nakon 27 dana smo se vratili i trebalo je sve očistiti. Žena mi je bolesna 15 godina, a ja sam 11 godina na dijalizi. Tri hektara zemlje imam i uspio sam nešto presijati. Rodilo je, hvala Bogu. Uradili su nam i kuću, ali još uvijek ima vlage. Iako do nas stiže malo pomoći koja se ovih mjeseci dijeli, opet kažem, dobro je. Život ide dalje“, kaže Ivković.

Mještani sela pored rijeke Save, ukupno 370 domaćina, protestirali su zbog nepravedne podjele međunarodne pomoći poplavljenima. Od opštine traže samo da im proslijede ono što je 'poplavljenima svijet poslao'.