Sinonim užasa modernog rata – Verdun 9O-et godina nakon
7. maj 2006Hladno je u Fort Douaumont-u, za vrijeme dok Ursula Meriot predvodi grupu posjetilaca kroz nekadašnji rov.Tu je danas mirno no prije devedeset godina je tu bio pakao na Zemlji, kaže voditeljica na početku kilometarskog puta kroz brojne katakombe.Oko hiljadu i četiri stotine granata je tu dnevno padalo za vrijeme višemjesečnih borbi na toj utvrdi.Voditeljica demonstrativno, pustivši jednu čeličnu ploču da padne na kameno tlo pokazuje, kakva je to bila nepodnošljiva zvučna kulisa:
Taj zvuk posjetiocima kasnije još uvijek odzvanja u ušima, kada je Ursula Meriot odvela grupu na mjesto najpoznatijeg njemačkog spomen mjesta u Verdunu:
«Ovo je njemačko vojničko groblje.Tu je posljednje počivalište za 679-et njemačkih vojnika.Oni su poginuli prilikom nesretne, trostruke eksplozije.Naime u noći izmedju 7-og i 8-og Maja na tom mjestu je bilo stacionirano preko tri hiljade vojnika.Kompletna municija smještena u donjem dijelu utvrde je eksplodirala pri čemu je život izgubilo oko osam stotina ljudi.Preživjeli su narednog jutra počeli sa sahranom mrtvih.Medjutim to je bilo opasno, tako da nije postojala druga mogućnost nego da se oni pokopaju u unutarnjim prostorima utvrde.Ovdje sa strane, tu su nekada postojale manje prostorije i one su onda iskorištene da se u njih polože tijela poginulih.Potom je sve sazidano».
Danas na tom mjestu, ispred sazidanih dijelova utvrde smješteni su krst i cvijeće.
Ne podsjeća samo Fort Douaumont, koji se do Oktobra 1916-te nalazio u njemačkim rukama, na ovu krvavu bitku.Posjetioci i danas u cijelom Verdunu teško da mogu izmaći onome što se nekada tu dešavalo.Od 1994-te tu, u istorijskoj jezgri grada takodjer postoji i Svjetski centar za mir.Njegov voditelj Gerard Longuet:
«Cilj Centra u ovom gradu je zapravo taj da se ljudima kaže, da mir nije utopija.Na ovom mjestu kao i na drugim takvim u svijetu, poput Hiroshime, gradjani bi trebali da razmišljaju o ljudskim dramama prošlosti te da stvaraju po mogućnosti sretnu budućnost».
U pomenutom centru se organiziraju izložbe.
Nijemac Jonas Shüring tu radi jednu godinu dobrovoljno.Njegov zadatak je da bude vodič grupi posjetilaca tokom odgovarajućih izložbi.Šta je to što i danas zanima mlade ljude u Verdunu?
«Jednom je to borba prsa u prsa.Ratovi su kasnije vodjeni drugačije tako da se protivniku nije gledalo u oči.Medjutim, to je prije svega neopisiva bol koju posjetioci žele da slijede.Naime kako je nešto tako bilo moguće, da su se ljudi deset mjeseci borili za svega nekoliko kilometara, a da na kraju nije bilo stvarnog pobjednika».
U pomentom Centru se takodjer održavaju i susreti mladih iz kriznih zemalja.Tako će ovoga ljeta u Verdun doći Palestinci i Izraelci.
Poginuli tokom Prvog svjetskog rata su do danas tamo, striktno razdvojeni – naime na grobovima pobjednika su bijeli krstovi, dok se na brojnim njemačkim vojničkim grobljima u ovom regionu, nalaze crni.Pred najvećim grobljem pored Fort Douaumonta, rukovali su se prije dvadeset godina tadašnji savezni kancelar Kohl, i francuski predsjednik Mitterrand.Na 9O-tu godišnjicu u Verdun bi ove godine takodjer trebala da dodje i njemačka kancelarka Angela Merkel.