Skandal: tajna služba se bavi špijunažom!

Nedavno je ustanovljeno je da je njemačka tajna služba BND po nalogu američke tajne službe NSA špijunirala kako njemačke političare i firme, tako i one iz EU. Razmjere tog špijuniranja su velike a nemačka javnost je suočena sa paradoksom – državom koja o trošku građana radi zapravo protiv sopstvenih interesa. Taj skandal još ni izdaleka nije rasvijetljen, ali sada ga sustiže sljedeći: BND nije radila samo po nalogu Amerikanaca, već i domaćih snaga, otkrio je dnevnik Špigel onlajn: „Njemačka obavještajna služba BND je do 2013. godine špijunirala ambasade i druge institucije zemalja EU i drugih partnerskih država. Na meti špijunskih aktivnosti su bili i francuski i američki ciljevi koji ne odgovaraju profilu zadataka njemačke vlade. Kroz sisteme za nadzor koje održava BND godinama su propuštani veoma problematični pojmovi za pretragu (ciljevi špijunaže) – prije nego što je ta praksa obustavljena u jesen 2013.“

Među glavna pitanja koja se sada postavljaju spadaju: ko je u vladi znao, a ko je izdao naređenje da se to radi. Sve su propratili i komentatori njemačkih dnevnih listova – evo izvoda iz karakterističnih tekstova o toj temi:

Tiringiše landescajtung (Vajmar): „Špijuniranje među prijateljima – to ne ide. Ova rečenica sada zvuči potpuno naivno. To što BND špijunira bliske prijatelje Njemačke – nije novo. U aprilu ove godine, saznalo se da je nemačka tajna služba radila za američku NSA; sada saznajemo da je radila i na svoju ruku. Za to se dugo nije znalo, ali tako je zbog prirode rada tajnih službi. One omogućavaju državama saznanja koja im inače niko ne servira na srebrnom poslužavniku.“

Hanoverše algemajne cajtung (Hanover): „Najviši njemački političari su vrlo uzdržani sa kritikama na račun NSA – što ljuti opoziciju, ali ima dobar razlog. Najnovija otkrića pružaju nov pogled na stvari: zašto bi stalno NSA bila na stubu srama, ako domaće tajne službe rade po istim pravilima?“

Ranpfalc (Ludvigshafen): „BND se ne obazire na zlatna pravila i zakone, pa mu ni Evropska konvencija o ljudskim pravima nije sveta. A ona kaže da su građani EU izuzeti od špijunaže, osim ako se ne radi o posebnoj opasnosti. I pored toga, tajna služba je špijunirala institucije zemalja EU i drugih partnera – kada je svojevremeno komentarisala isti takav postupak američke strane, kancelarka je govorila da to tako ne može. Zato bi što prije trebalo nanovo definisati nadležnosti BND. Špijuniranje građana susjednih evropskih zemalja trebalo bi da bude dozvoljeno sao ako su ti građani osumnjičeni za terorizam, trgovinu oružjem ili organizovanu krijumčarsku delatnost. Dakle, samo ako postoji konkretno kršenje zakona.“

Merkiše odercajtung (Frankfurt na Odri): „Treba sačekati pa vidjeti kakve je to skandalozne pojmove BND tražila u elektronskoj komunikaciji. Za pravnu procjenu bi, doduše, trebalo zaviriti u zakon o BND: u njemu nigde ne piše da tajna služba ne smije da špijunira prijateljske zemlje i institucije. Njen zadatak je da prikuplja informacije o inostranstvu, koje su od spoljnopolitičkog i bezbjednosnopolitičkog značaja za Saveznu Republiku Njemačku. Riječ prijatelj se u tom zakonu ne pominje.“

Berliner cajtung (Berlin): „Zemlji kao što je Nhemačka potrebne su bezbhednosne službe – to ni ovaj skandal ne može da promijeni. Sve i ako je BND počela sa špijunažom među prijateljima mnogo prije 11. septembra 2001, dana koji je postao simbol za sve bezbjednosne ekscese tajnih službi. Pitanje je da li su Njemačkoj potrebne službe koje ima – i da li te službe imaju prave kontrolore. Odgovor je negativan“.

Handelsblat (Diseldorf): „Među evropskim vladama koje ovo pogađa, treba prije očekivati radovanje njemačkom skandalu nego ogorčenje. Naposlijetku, špijuniranje među prijateljima je uobičajena praksa tajnih službi, oko koje se dosad niko nije specijalno uzbuđivao. Osim Nijemaca. A oni bi uskoro mogli biti proglašeni za licemjerne apostole morala.“