Smije li bivši predsjednik raditi za tursku modnu kuću?

Christian Wulff je kod svojih kršćanskih demokrata nekada glasio kao političar budućnosti – i čak mogući nasljednik Angele Merkel. No, kada je izabran na dužnost predsjednika Njemačke, brzo je dao ostavku zbog medijskih natpisa kako je još kao predsjednik pokrajine Donja Saksonija stjecao protupravnu imovinsku korist od svoje dužnosti. Treba reći: sud nikad nije potvrdio te optužbe i njegova čast je ostala neukaljana.

Sve do novog članka u listu Bild, koji je Wulffa optužio i za primanje "sitnih poklona". Nedjeljno izdanje tog lista otkriva da Chistian Wulff radi za tursku modnu kuću Yargici i to još od konca travnja, neposredno prije nego što je ta tvrtka otvorila svoje prve trgovine i u Njemačkoj.

"Zapravo je gospodin Wulff bio taj koji je poticao kompaniju da se proširi na Njemačku", izjavio je izvršni direktor Yargicija za Njemačku, Erik Schaap. On isto tako objašnjava kako je ova turska tvrtka za žensku modu uspješna već 39 godina u Turskoj i na Cipru.

Premlad za mirovinu

Nakon tih optužbi, koje su se odmah mogle naći i u drugim medijima, kako bivši predsjednik Njemačke i dalje prima punu plaću od više od 200.000 eura godišnje i kako se sad još povrh toga bavi "turskim krpicama", iz odvjetničkog ureda Wulffa je priopćeno kako bivši predsjednik "nije zaposlenik tvrtke Yargici", nego njihov odvjetnik. No istina je da mu je dodijeljena punomoć za sklapanje ugovora u odsustvu čelnika turske tvrtke, ali isto tako i da ni to ne prelazi uobičajene okvire pravnog predstavljanja neke strane tvrtke.

No to nije prekinulo rasprave o narušavanju časti i ugleda ako se jedan bivši predsjednik bavi i takvim poslovima. Postojeći zakon predviđa da bivši državni čelnici primaju istu plaću kao i dok su obavljali svoju dužnost, naravno tada bez nadoknada dodatnih troškova. Zamisao je da onda žive mirnim životom, pišu memoare i "da ih se ne tjera da zarađuju za život", objašnjava Ralf Stegner iz SPD-a. No Wulffu je tek 58 godina i očito ne želi postati samo "staro željezo".

Sahra Wagenknecht iz stranke Ljevica je još oštrija: ona smatra kako je "neprihvatljivo" da se bivši predsjednik bavi takvim stvarima i da to još dodatno pridonosi "razočarenju u politiku" kod građana. Ona najavljuje kako će potegnuti pitanje tog zakona o naknadama za bivše dužnosnike čim bude konstituiran novi parlament nakon izbora.

"Sve u okviru zakona"

Zapravo se već 2012. nakon Wulffove ostavke, koja je uslijedila nakon što je na dužnosti bio tek 20 mjeseci, povelo pitanje ima li on pravo na tu nadoknadu predviđenu za bivše dužnosnike. Mišljenje pravne službe parlamenta i Ureda predsjednika je bilo da, ako je ostavka dana iz privatnih razloga, ta nadoknada se ne bi trebala isplaćivati. Ali optužbe kako je Wulff primio pozajmicu s niskom kamatom od "prijatelja" i kako je besplatno ljetovao na poziv jednog filmskog producenta su zapravo bili politički pritisak optužbe kako je primio mito, a to sud nije proglasio dokazanim. Dakle, Wulffu pripada ta nadoknada.

Utoliko i glavni tajnik kršćanskih demokrata Peter Tauber smatra kako se Wulff u svom djelovanju "kreće u okvirima postojećih zakona", ali i on dodaje kako bi možda Bundestag morao raspraviti o tom pitanju, ali tek u novom sazivu. "To je ozbiljna tema i ne znam pristaje li da se sada koristi u izbornoj borbi."

Barem kada je riječ o glavnim njemačkim strankama, to im neće teško pasti: i socijaldemokrati nerado stavljaju na velika zvona što je njihov bivši predsjednik stranke i bivši kancelar Gerhard Schröder prihvatio ponudu svog "dobrog prijatelja" ruskog predsjednika Vladimira Putina da bude član nadzornog odbora ruskog plinovoda Nord Stream koji je u većinskom vlasniku državnog Gazproma.

A Christian Wulff se još na dužnosti pak zalagao za dobre odnose s Turskom: upravo su njegove riječi kako je "i islam sada dio Njemačke", a on je bio i prvi predsjednik Savezne Republike Njemačke kojem je ukazana čast da govori u turskom parlamentu.