Smije li ESB kupovati državne obveznice?

"ECB ist ready to do, whatever it takes, to preserve the euro." Ova, u međuvremenu legendarna, rečenica predsjednika Europske središnje banke Maria Draghija izrečena 26. srpnja 2012. imala je veći učinak nego kompletna politika spašavanja eurozone u dvije godine prije toga. ESB je dakle spreman učiniti sve što bude nužno kako bi zaštitio euro, zakleo se šef Središnje banke.

Prije svega su tri riječi "whatever it takes" impresionirale investitore i špekulante do te mjere da su se poput kule od karata srušile sve sumnje u euro, i odjednom su prestali napadi na zajedničku europsku valutu. To nije bilo čudo, jer je Draghi na koncu konca najavio da će ESB pokupovati u slučaju potrebe sve državne obveznice članica eurozone - ukoliko one na slobodnom tržištu ne nađu kupce.

"Kvaka" je u tome da Draghi svoju izjavu nije dogovorio s Vijećem Europske središnje banke. Pogotovo šef njemačke Bundesbanke Jens Weidmann tu rečenicu u tom obliku ne bi potpisao. Kupovinu državnih obveznica on smatra naime zabranjenim oblikom financiranja država. Tako je Weidmann početkom rujna 2012. dosljedno bio protiv programa OMT (Outright Monetary Transactions), koji regulira modalitete za kupovinu državnih obveznica kriznih zemalja.

Neki njemački političari i ekonomisti protiv planova ESB-a su podigli tužbu pred Ustavnim sudom Savezne Republike Njemačke. Među njima je i političar bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) Peter Gauweiler: "ESB nije imao ovlasti da ponudi kako će u svakom slučaju na tržištu kupiti državne obveznice drugih zemalja, koje nitko drugi ne bude kupio", izjavio je on 11. lipnja 2013. za jedan austrijski list. ESB je time, argumentirao je Gauweiler, suvlasnike Europske središnje banke, a gotovo trećina je u "rukama" njemačkih poreznih obveznika, učinio jamcima, a da za takvu odluku uopće ESB nije imao mandat. Njemački tužitelji su u OMT-u, obzirom na visoke rizike za porezne platiše, vidjeli i kršenje suverenosti Bundestaga za sva nacionalna proračunska pitanja.

Na odluku njemačkih ustavnih sudaca se čekalo s velikom pozornošću. Ona nije bila obvezujuća za ESB, ali se očekivalo da bi Ustavni sud u Karlsruheu mogao prisiliti Bundesbanku da napusti program ESB-a. A to bi u konačnici moglo značiti kraj eura. Sucima je očito donošenje jedne takve odluke bilo previše odgovornosti pa su, iako nije bilo dvojbi oko toga da sumnjaju u legalnost plana ESB-a, proces obustavili i u veljači 2014. slučaj "prebacili" Europskom sudu pravde. U Karlsruheu će presuda vjerojatno biti donesena tek nakon što Luxemburg kaže što misli o OMT-u. A možda je uopće neće ni biti.

Što će reći Europski sud pravde?

Otada luksemburški sud provjerava je li odluka ESB-a o neograničenoj kupovini državnih obveznica u skladu s Europskim pravom. O tome će svoje mišljenje 14. siječnja iznijeti "neovisni odvjetnik" Europskog suda pravde, a u pravilu Sud slijedi njegovo mišljenje. Ukoliko Sud kaže "ne" programu OMT, onda prijete turbulencije na financijskim tržištima - koji su OMT već "ukalkulirali" u svoje poslovanje. A na koncu i sam Mario Draghi osobno već mjesecima "širi" taj scenarij.

Većina stručnjaka ipak polazi od toga da će suci u Luxembourgu progledati kroz prste spornom programu OMT. "U prošlosti je Europski sud pravde naginjao tome da 'proširi' utjecaj onih ljudi u Europskoj uniji koji donose odluke", piše UniCreditov ekonomist Andreas Rees. Presuda će "pasti" vrlo izvjesno još tijekom ove godine.

Draghijeva farsa s pravosuđem

Mario Draghi pritom neće imati obzira prema Sudu. Gospodarski oporavak eurozone slabo napreduje. U posljednje je vrijeme i stopa inflacije pala na razinu manju od 1%. Širi se strah od deflacije. Zato mnogi ekonomisti računaju s time da će Vijeće ESB-a već na svojoj sljedećoj sjednici na kojoj se donosi odluku o referentnoj kamatnoj stopi (22. siječnja) najaviti kupovinu državnih obveznica u velikom stilu. Ako bude trebalo i protiv volje Bundesbanke. Zahvaljujući velikoj količini svježe tiskanog novca konačno bi gospodarstvo moglo početi rasti, a time i inflacija, tom se scenariju barem nada Europska središnja banka.

Sudeći po izjavama insajdera, ESB ispituje nekoliko strategija za kupovinu državnih papira. Po jednoj bi samo dio rizika koji prate taj potez postali "zajednički" za cijelu monetarnu uniju. Odluku o dodatnoj kupovini obveznica bi se onda prepustilo nacionalnim središnjim bankama. Time bi se uvažilo sumnje koje Bundesbanka ima kod tog programa. U tom bi slučaju i Središnja banka SR Njemačke mogla odustati od pružanja otpora, a na koncu bi njemački Ustavni sud mogao donijeti "blagu" presudu ukoliko je Sud uopće bude donosio.