Smrtonosni tango u BiH

„Od Ibre nije ostalo ništa. Osim fotografije iz djetinjstva. Ona pokazuje plavokosog petogodišnjaka. Ibrin otac je fotografiju skenirao i pohranio na mobitel. Novih snimaka više nema. Kada je 24 godišnjak 2014. godine napustio BiH da bi se priključio „Islamskoj državi“ on je kod kuće uništio fotografije iz djetinjastva koje je našao. Jer, onako kako je Ibro razumio šerijat, fotografiranje ljudi je zabranjeno, odnosno predstavlja haram“, piše Spiegel. Ibrin otac, Šefik, za list kaže da mu je vlastiti sin prije odlaska rekao sljedeće: „Kada umreš, neću moliti za tebe, jer si ti nevjernik“.

„Ibro Ćufurović, godište 1995., jedan je od 200 do 300 radikalnoislamističkih boraca koji su napustili BiH kako bi se priključili IS-u u Siriji ili Iraku, a djelomice i Al Kaidi. Među njima su dvojica koja se ubrajaju među najtraženije u cijelom svijetu: Bajro Ikanović, dugogodišnji komandant najvećeg kampa za obuku na sjeveru Sirije i Nusret Imamović, vodeći član Nusra Fronta koji se ubraja u redove Al Kaide. BiH, kako kaže John Schindler, bivši uposlenik američke tajne službe NSA i poznavatelj Balkana, je postala jedna vrsta „zaštićenog prostora za radikale“. Tamo, kako kaže Schindler, u međuvremenu postoji stabilna infrastruktura za terorizam, koja nije strogo hijerarhijski organizirana, ali za politički podijeljenu zemlju predstavlja egzistencijalnu prijetnju.

BiH i Belgija najgore

Nisu samo projektili, koji su korišteni u napadu na Charlie Hebdo, prema saznanjima bh. Ministarstva za sigurnost, poticali odavde, i neki od primjeraka oružja, koje su teroristi „Islamske države“ koristili u napadu od 13. novembra u Parizu, bili su jugoslovenske produkcije.

Izgleda tako kao da u sred Europe nastaje novo uporište za borce, logističare i regrute „Islamske države“. Iz BiH se „Islamskoj državi“ priključilo, u odnosu na broj stanovnika, najveći broj osoba u poređenju sa svim drugim europskim zemljama – izuzimajući Belgiju. Oko 30 Bosanaca je do sada izgubilo život na bojišnicama na Bliskom istoku, a 50 se vratilo kući. Upravo za njih se prije svega interesiraju istražitelji terorizma. Jer onaj ko je bio na frontu i odjednom se vratio u domovinu je osumnjičen da dolazi sa zadatkom da izvrši smrtonosni napad. Drugih razloga za povratak teško da ima: Borcima koji su na Bliskom istoku i onima koji ih podržavaju prijeti do deset godina zatvora.“

Islamisti tik uz vanjske granice EU

„Njemački istražitelji polaze od toga da u BiH postoji oko 12 mjesta u kojima radikalne selefije nesmetano od strane državne vlasti okupljaju svoje sljedbenike. Doduše Ministarstvo za sigurnost, kao i specijalne jedinice SIPA-e su demantirale izvještaje o selima u kojima vlada šerijat i koja su odvojena od ostatka društva. Međutim, državni tužitelj zadužen za teorizam je izjavio da postoje mjesta na sjeveru zemlje u kojima je živjelo 40 islamističkih porodica prema njihovim pravilima šerijata i u kojima su otkriveni simboli IS-a.

Jedno od sumnjivih mjesta je navodno Bosanska Bojna, koje se nalazi na sjeverozapadu BiH. Šefik, otac sirijskog borca Ibre, dobro poznaje ovo područje. Tražeći tragove svog nestalnog sina on automobilom prolazi region Velike Kladuše uzduž i porijeko.

Područje Velike Kladuše, koje se nalazi direktno na vanjskim granicama EU, se ubraja u glavne regione za regrutiranje boraca – ne samo zbog svoje ekonomske zaostalosti. Nezaposlenost među mladim Bosancima ovdje, i sada 20 godina nakon rata, iznosi 60 posto.

Prekasno upozorenje

„Islamizam i nacionalizam, tako je još prije tri godine ocijenila Međunarodna kriza grupa, trenutno u BiH plešu „opasan tango“, tango mortale. Do sada su izbrojane 64 ilegalne muslimanske zajednice sa često radikalnom tendencijom. Od 1. marta su sigurnosni organi pozvali na djelovanje protiv paradžemata. U suprotnom prijeti haos, zaprijetio je i sam Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH. No za mnoge ovo upozorenje dolazi prekasno. Primjerice za Ibru Ćufurovića, čija se nova fotografija nedavno pojavila na internetu. Na njoj je mladić sa rijetkom plavom bradom i plavim očima. Svako, također i Ibrin otac, je može vidjeti. Fotografija je objavljena na internet stranici Interpola, gdje je za Ibrom 26. februara raspisana međunarodna potjernica. Optužba: „Organizacija terorističkog udruženja“.“ piše Spiegel.

Težak poraz Suda

Sueddeutsche Zeitung donosi intervju sa Wolfganom Schomburgom, bivšim dugogodišnjim sucem Suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, o presudi Vojislavu Šešelju. „Oslobađajuća presuda Tribunala srpskom nacionalisti i ratnom huškaču Vojislavu Šešelju iznenadila je cijeli svijet. Wolfgang Schomburg je međutim računao sa tim", piše SZ: Na pitanje zašto nije iznenađen Schomburg kaže: „Sumnjam da je ovo uopće presuda u skladu sa propisima. Presudu su donijela dva od tri propisana suca. Treći sudac, Danac Frederik Harnhoff, prema mom mišljenju je nepravedno, na kraju glavnog procesa, otpušten zbog navodne pristrasnosti. Senegalac Mandiaye Niang ga je zamijenio iako on uopće neposredno nije bio prisutan pri prikupljanju dokaza. On je poznavao samo akte i stoga je prije bio čitatelj, nego sudac. Niang je onda sa predsjedavajućim sudijom, Francuzom Jean-Claude Antonettijem, preglasao italijansku sutkinju Flaviju Lattanzi i donesena je oslobađajuća presuda.

Za koja djela je Šešelj morao biti osuđen?

Riječ je o individualnim ratnim zločinima – protjerivanje, ubistva, silovanja – koja su prema navodima tužbe počinjena od strane paravojnih formacija koje su nosile Šešeljevo ime. To da je on imao zapovjednu odgovornost utvrđeno je u drugim postupcima.

Šta znači presuda za Sud?

Težak poraz – posebice kada je riječ o utvrđivanju istine u svrhu postizanja mira. Ono što je godinama klesano u kamenu, što je brojnim žrtvama davalo uporište i oprezno pouzdanje, ovom presudom biva dovedeno u pitanje.

Šta očekujete sada od žalbe koju će Tužiteljstvo uložiti?

Ograničavanje štete.

Šta međunarodno pravosuđe može naučiti iz ovog slučaja?

Potrebni su nam dobro pripremljeni suci sa dugim iskustvom u sudnicama. Prije nego što političari odrede suce, mora biti dokazana kvalificiranost kandidata. Tribunal za bivšu Jugoslaviju je prema Povelji UN-a uspostavljen kao institucija koja treba donijeti mir. Ipak nema mira bez utvrđivanja kvalificirane i neovisne istine i pravde.