Socijalni bunt u 2014. i njegovi efekti

Katastrofalnu situaciju koja je istjerala ljude na ulice, tek ćemo osjetiti u narednom periodu, smatra Oliver Jović iz Travnika. On je bio jedan od pokretača plenuma u svom gradu. „Rezultati oktobarskih izbora pokazuju da se stvari nisu promijenile. Građani su praktično kaznili samo jednu partiju, a ostali su uspjeli da se spase. Ljudi su izmanipulisani kao i ranijih godina“.

U februaru su se dogodili prvi veći protesti koji su obuhvatili nekoliko bh. gradova. Kako god to tumačili, ono što se događalo definitivno je uzburkalo kompletnu javnost i vlast u zemlji.

„Februar 2014. će se ponavljati u narednim godinama“

2015. ne miriše na godinu u kojoj će vladati socijalni mir, smatra Jović. To smo vidjeli na posljednjem primjeru radnika koji žele napustiti BiH. „Ljudi su vidjeli da mogu ostvariti neki pritisak na vlast. Ako novoizabrani izbiljno ne počnu raditi svoj posao i to odmah, uskoro bismo mogli imati nove nemire“, vjeruje on.

Problem je i taj što zahtjevi građana ili radnika pojedinih fabrika često nisu dobro artikulisani. Gotovo nijedan plenum u BiH nije postigao svoj cilj. Razlog je neznanje, tvrde učesnici plenula. Ljudi nisu upoznati s demokratskim procesima, civilnim društvom, svojim građanskim pravima.

„Htjelo se nešto preko noći promijeniti, što je nemoguće. Plenum bi trebao kontinuirano uticati na vlast. Mislim da je glavni problem svijest ljudi, koji trebaju naučiti kako da budu savjesni građani. Tek tada je moguć veći iskorak“, objašnjava mladi Travničanin.

Pozitivni efekti plenuma vidljivi su jedino u Tuzli?

Februarska dešavanja pokazala su da ljudi u BiH nisu toliko inertni, da se lagano budi svijest i bunt. Ipak treba realno sagledati stvari i vidjeti kakvi su efekti.

U srednjobosanskom kantonu, gdje Oliver živi, stvari se nisu pomjerile ni milimetar, kaže on.

S druge strane, u Tuzlanskom kantonu došlo je do određenih promjena. Smanjeni su troškovi u administraciji, prvenstveno za isplaćivanje tzv. “bijelog hljeba” političarima. Univerzitetski profesor i pokretač plenuma u Tuzli, Vedad Pašić ističe da je značajna i promjena koja se desila u sindikalnom organizovanju: “Formiran je novi sindikat solidarnosti koji će predstavljati sve radnike. Prvi put je došlo do samoorganizovanja u smislu sindikalnog djelovanja. Radnici su shvatili da dosadašnji sindikalci nisu predstavljali tu populaciju već su bili samo ekspozitura svojih političkih naredbodavaca”, objašnjava Pašić.

Tuzla, u kojoj je sve počelo, je radnički grad koji je doveden do ekonomskog kolapsa nesposobnošću vlastodržaca, dodaje on. Kao dragocjenu posljedicu nemira u 2014., Pašić vidi prmjenu ključnih tema u političkom diskursu.

“Kada se radnici bez plata pobune, onda nema mjesa za priče o Srbima koji su protiv Bošnjaka, Hrvatima koji su protiv Srba”.

Političari nisu ostali imuni na nemire

U posljednjoj predizbornoj kampanji nije se kao ranije igralo isključivo na nacionalnu kartu. Bilo je nužno za svi koji žele vlast, dotaknu pitanja socijalnih i ekonomskih problema, prijmjećuje profesor iz Tuzle. “Do suštinskih promjena na političkoj sceni nije došlo, ali ovo je tek početak. Predstoji nastavak borbe u 2015. jer nijedan problem nije riješen”.

Akademik Tvrtko Kulenović iz Sarajeva, uvjeren je da je društveni bunt u februaru velika stvar za BiH. “Iako je bilo i negativnih pojava, jednostavno je jednom moralo početi. Ne treba dizati revoluciju, ali se u glavama ljudi nešto sigurno promijenilo. Kod političara se vjerovatno nije došlo do promijena, ali su bar osjetili neki strah”, objašnjava profesor Kulenović. Nažalost, dodaje on, 2014. je bila takva da je teško očekivati gore stanje u 2015.

Učesnicima protesta i dalje stižu sudski pozivi

Ines Tanović, mlada Mostarka s trenutnom adresom u Sarajevu vjeruje da je ono što se dešavalo u bh. gradovima u pravom smislu početak socijalnog bunta i da je značaj plenuma i protesta ogroman. Bila je jedna od najaktivnijih učesnica planuma u Sarajevu. “Postavili smo temelje. To nije dovoljno, ali bilo je velikih pritisaka. Naše kolege od maja pa sve do danas dobijaju sudske pozive, saslušavaju ih jer su učestvovali na protestima”.

Prije mjesec dana nastala je mreža koja okuplja ljude iz cijele BiH sa istim ciljem, da život krene na bolje. “Posebno mi je draga koda vidim da se sve više ljudi iz Banjaluke, Prijedora i drugih gradova iz Republike Srpske uključuje i učestvuje u onom što je započeto na plenumima”, kaže Ines.

Malobrojni pojedinci ili grupe u nekoliko gradova nisu dovoljne da izvrše pritisak na vlast. Mnogi smatraju da umor savladao aktiviste, koji nemaju podršku šire javnosti. Banjalučki aktivista Dražen Crnomat saglasan je da uslijed neuspjeha, i uporni odustaju.

“Potrebni su novi mladi ljudu, nova energija i znanje. Umor je svakako prisutan, ali to je prirodno. To što na izbornima nismo kaznili političare, nije neuspjeh. Mi smo prinuđeni da biramo samo one koji manje ili više pljačkaju ovaj narod”, smatra Crnomat.

Profesor Pašić iz Tuzle najvaljuje da će se u 2015., bar u ovom gradu dosta govoriti o nepravdi koju trpe građani. Ističe da je izvor problema Zakon o pripadnosti javnih prihoda, jer su svi dijelovi Federacije BiH u nepovoljnom polozaju u odnosu na Kanton Sarajevo.

“Pravednija raspodjela prihoda bi automatski riješila mnoge probleme socijalne pravde u cijeloj BiH. Očito još ima svetih krava o kojima se ne smije pričati, ali mi hoćemo”, poručuje on.