Spasiti mljekare u BiH po svaku cijenu

Od ove srijede (1.4.) EU ukida proizvodne kvote za mlijeko i to je prvi put da Unija potpuno liberalizuje tržište mlijeka. Kvotama se do sada ograničavala proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda na unutrašnjem tržištu EU. Do sada je svaka država članica imala nacionalnu kvotu koja se raspoređivala proizvođačima mlijeka kao individualna kvota.

Sada je to prošlost a suština je da će snažni evropski proizvođači uništiti male, posebno u zemlji kakva je BiH, u kojoj su podsticaji za proizvođače daleko ispod evropskih standarda. Farma Nedžada Hotića iz Žeravice kod Gradiške, broji preko stotinu grla stoke. U proizvodnju mlijeka Nedžad je sa porodicom uložio sve a 1.600 litara mlijeka, koliko proizvodi dnevno, zadovoljava sve evropske standarde. Ipak strahuje kako će se liberalizacija tržišta i nekontrolisani uvoz mlijeka u BiH, po izrazito niskim cijenama, odraziti na proizvodnju mlijeka.

Odmah možemo sve rasprodati

„To najmanje zavisi od nas farmera. Mi smo i ranije protestovali ali ništa nije imalo smisla. Cijena otkupa mlijeka je već pala sa 72 na 67 feninga po litru a sada očekujemo da će još da pada. Još nas jedino može spasiti premija na mlijeko koja je takođe pala sa 35 na 30 feninga. S obzirom da postoje najave da će i ta cijena padati, ako se to zaista bude I desilo možemo rasprodati sve odmah“, priča Nedžad.

Nedžad kaže da su farmeri prije nekoliko mjeseci pokušali blokadu carinskih terminala da spriječe uvoz mlijeka ali nisu uspjeli s obzirom da je carinjenje vršeno nekoliko stotina metara dalje od carinskog terminala, tako da su efekti izostali. Jedini nadležni u ovom slučaju su državni organi, odnosno Savjet ministara BiH od kojeg se očekuje da uvede carine na mlijeko iz EU kako bi se zaštitila domaća proizvodnja. Međutim, s obzirom na vrijeme koje je bilo potrebno za imenovanje (Savjet ministara imenovan je dan prije ukidanja kvota op.aut.) teško da se može očekivati neka brza i konkretna reakcija.

Mljekara „Milkos“ iz Sarajeva, jedina je mljekara u BiH koja je u domaćem vlasništvu. Jasno im je šta znači ukidanje kvota te pozivaju nadležne da hitno reaguju. Direktor „Milkosa“ Adin Fakić kaže da farmeri već počinju osjećati posljedice zbog neuređene poljoprivredne politike u BiH s obzirom da nema sistemskog i planiranog pristupa proizvodnji mlijeka: „Ukoliko se proizvodnja mlijeka dovede u pitanje, BiH ima pravo da uvede određene zaštitne mjere koje se ogledaju u uvođenju carina na uvoz mlijeka. BiH u tom slučaju mora dokazati da je ugrožena domaća proizvodnja što će joj omogućiti podizanje barijera. Svjesni smo da će to izazvati kontra mjere ali mora se osmisliti sistem koji će biti prihvatljiv i EU“.

Mljekari očekuju uvođenje konkretnih mehanizama

Mljekari iz RS održali su sastanak sa predstavnicima Ministarstva poljoprivrede ovog entiteta u cilju pronalaska rješenja i predlaganja konkretnih mjera Savjetu ministara kako bi hitno mogao da djeluje. Predsjednik poljoprivrednih proizvođača RS-a Vladimir Usorac očekuje od Vlade da predloži mehanizme kako BiH ne bi preplavili viškovi mlijeka iz EU: „U Vladi stoje na stanovištu da se domaće mljekarstvo mora spasiti po svaku cijenu tako da tu neće biti nikakvih kompromisa i nikavih pogađanja. Mi tražimo zaštitu domaće proizvodnje uređenjem granice, uvođenje prelevmana, plavog dizela i svega onog što je traženo još u oktobru prošle godine“.

Što se tiče Savjeta ministara BiH, tokom protesta krajem prošle godine Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa je saopštilo da nema potrebe za reagovanjem jer tada nije bio uočen prekomjeran uvoz mlijeka ili damping-cijene. S obzirom da je novi Savjet ministara tek formiran, niko se ne usuđuje prognozirati kada bi bilo kakva reakcija mogla uslijediti. Entitetska ministarstva poljoprivrede apeluju na državne organe da se što prije pozabave ovim pitanjem kako bi sačuvali domaću proizvodnju. Paradoks je to što Savjet ministara odlučuje o pitanjima koja su u njegovoj nadležnosti samo u okviru spoljne trgovine ali ne i poljoprivrede, jer su ti resori u nadležnosti entiteta.

Međutim, BiH u ovom slučaju nije u povoljnom položaju s obzirom da se obavezala nizom ugovora i sporazuma sa EU da će poštovati politiku zemalja članica. To je posebno definisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju pa ekonomisti sumnjaju da se u ovom slučaju nešto ozbljno može učiniti kako bi se spriječio prekomjerni uvoz mlijeka. Ekonomista Zoran Pavlović kaže da BiH nema nikakve zaštitne nehanizme što je poražavajuće: „Neke mljekare su već počele da smanjuju otkupe što govori o teškoj situaciji. Sigurno je da se zemlje moraju braniti. To ne znači uvođenje posebnih ograničenja već mehanizama kojima će se domaći proizvođači zaštiti a kojim se neće stvoriti negativan stav EU. Takav mehanizam je moguće dizajnirati ali je problem administracije koja je ovo već trebala da uradi a nema ni kapacitet za to, tako da će se sve najvjerovatnije nažalost prebiti preko leđa farmera, koji već prosipaju viškove mlijeka“.

Radikalnije mjere ukoliko ne bude reakcije vlasti

Poljoprivrednici su još u oktobru prošle godine blokadom carinskih prelaza tražili reakciju vlasti na prekomjeran uvoz mlijeka u BiH ali do danas niko po tom pitanju nije uradio ništa. Predsjednik poljoprivrednih proizvođača Federacije BiH Mehmed Nikšić kaže da u vlasti ne postoji niko ko razumije probleme poljoprivrednika: „Ova odluka o ukidanju kvota je posljednji ekser u mrtvački sanduk što se tiče proizvođača mlijeka. Niko ne stoji iza nas, nemamo ni državu, i mislim da je krajnje vrijeme da primarni proizvođači shvate da se neko igra sudbinama njihovih porodica. Treba izaći na ulicu i radikalnijim potezima reći ‚ne‘ uvozničkim lobijima, prerađivačkoj industriji i ovakvom ponašanju vlasti“.

Nedžad Hodžić sa početka priče još nije odlučio kako će reagovati ukoliko dođe do pojave viška mlijeka iz zemalja EU. Jedna od opcija je da rasproda kako kaže cijelu farmu, što će za posljedicu imati otkaze za 25 ljudi. „Sve imam, certifikate, sve radim po propisima, sve je sprovedeno kroz knjige... farmeri su najčistiji, problem je vlast koja treba da nas zaštiti. Imam mjesečnu ratu od šest hiljada maraka. Treba mi još oko 300 hiljada da završim što sam zamislio. Zašto bih se zaduživao? Da strijepim svaki dan hoće li me neko uništiti sa cijenom mlijeka iz neke druge zemlje“.