Spontani protest i (ne)kontrolisano nasilje
15. juli 2020
Nakon što je završio sa poslom, kasno uveče u utorak 7. jula Petar Petrović* (pravo ime poznato redakciji) otišao je kući, gdje je odgledao obraćanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o pogoršanoj epidemiološkoj situaciji u zemlji. Predsjednik je tog dana najavio ponovno uvođenje policijskog časa u Beogradu tokom vikenda. Ta vijest bila je okidač, objašnjava Petar u razgovoru za DW:
„Otišao sam na demonstracije da bih bio samo još jedan više kao broj, bez ikakvog motiva da pravim haos, već da pokažem da sam tu. Bilo bi poštenije da su rekli da nisu u stanju da se nose sa bilo čim, onda mi narod možda razumio i ostao kućama."
Kada je stigao na protest, policija je već krenula da razbija demonstracije. Bježeći od suzavca, Petra i druge demonstrante su kod fontane na Trgu Nikole Pašića najprije napali ljudi u civilu koji su odbili da se legitimišu.
„Jedan od mladića ih je pitao ko su i zahtijevao da se predstave i pokažu legitimacije. Postali su još agresivniji i počeli da ga tuku", objašnjava on za DW.
U opštem metežu koji je nastao, Petar* je video da prema njemu trči kordon policije. Krenuo je da bježi, spotakao se i pao. Policija ga je potom tukla pendrecima i šutirala dok je ležao na zemlji.
Loša bezbjednosna procjena
Iako je u Beogradu proteklih godina bilo brojnih masovnih protesta, policija je, čini se, reagovala proporcionalno prijetnjama.
Istraživač Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku Saša Đorđević za DW kaže da je moguće da je na ovim poslednjim protestima loša bezbjednosna procjena visokorizičnog događaja dovela do neprofesionalnog postupanja pojedinih policajaca prema demonstrantima.
„I u prošlosti su se dešavali incidenti, ali je ovaj protest drugačiji zbog najmanje tri razloga. Najprije, najnasilniji je u prethodnih deset godina i više. Odavno nije zabilježeno ovoliko policijske brutalnosti prema demonstrantima i napada na policijske službenike. Zatim, protest se organizuje usred epidemije. Na kraju, protest nije bio homogen u smislu da je učestvovala samo jedna grupa nezadovoljnih ljudi, već više njih zbog čega je priprema policije trebalo da bude ozbiljnija”, zaključuje on.
U razgovoru za DW Petar Petrović* dalje objašnjava da su ga, nakon što je pretučen, neuniformisana lica sprovela do Skupštine:
„Dvojica su me uhvatila ispod miške, treći za vrat i svakim korakom sam dobijao po tri udarca. Ko je kako stigao da udari udarao je rukama i nogama. U Skupštini su privedene tukli ljudi u civilu. Uniformisana lica sam vidio tek kada su me prebacili u policijsku stanicu u Zemunu."
SAJ na ulicama
Pored brojnih policajaca u civilu, na ulicama Beograda su tokom protesta mobilisane posebne jedinice policije zadužene za javni red i mir i sprečavanje nasilja na sportskim priredbama - Žandarmerija i Policijska brigada za Grad Beograd. Međutim, Saša Đorđević kaže da je zanimljivo prisustvo Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) čiji pripadnici se angažuju kada postoji opasnost od terorističkog napada:
„U zakonskom smislu postoji mogućnost da SAJ obavlja i druge poslove ako neke jedinice ne mogu samostalno da odrade posao. Zanimljivo, jer ne mogu da se sjetim da je SAJ nekada pomogao Žandarmeriji oko protesta i sličnih situacija visokog rizika. Šta je sada bilo drugačije pa je SAJ izašao na ulice?"
Novinarka KRIK-a Vesna Radojević takođe smatra da prisustvo SAJ-a nije uobičajeno na demonstracijama i da ukazuje na to da prvih dana protesta nije bilo potpune kontrole na ulicama. U prilog tome govore i brojni maskirani ljudi u civilu oko zgrade Predsjedništva:
„Mi ne znamo ko su ljudi koje smo snimili kao nezvanično obezbjeđenje Predsjedništva Srbije i koji nisu želeli da nam se predstave, ali sigurno nisu došli da protestuju. Na jednom od snimaka vidi se kako neki od njih razgovaraju i sa policijom koja je bila postavljena oko zgrade Predsjedništva."
Huligani na radnom zadatku
Iako je u ovom trenutku teško reći da li su ti ljudi dio neke navijačke grupe, Vesna Radojević za DW kaže da nije neobično da država koristi huligane za svoje potrebe i dodaje da su najpovezaniji sa državom „Janjičari", navijači Partizana.
Eskalaciji sukoba na ulicama Beograda iz dana u dan upravo su doprinosile različite organizovane grupe civila spremnih na nasilje. Pored policijskih službenika, brutalno su napadnuti i brojni novinari. Saša Đorđević za DW smatra da policija nije adekvatno reagovala kako bi spriječila ovakve incidente:
„Stiče se utisak da je izazivanje nasilja bilo planirano i organizovano, jer su kamenice i bakljade uvijek bile na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Takve aktivnosti je trebalo da prepoznaju i preduprijede policajci u civilu kako ne bi došlo do nasilja", zaključuje on.
Haos kao državni razlog
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, potpomognut državno-kontrolisanim medijima, za haos na ulicama Beograda optužio je pro ruske i anti evropske snage, anti vaksere, protivnike migranata i 5G tehnologija. On je takođe rekao da je cilj protesta miniranje tekućih pregovora o rješavanju statusa Kosova.
Spoljnopolitički saradnik trusta mozgova „LSE Ideas" u Londonu, Vuk Vuksanović za DW kaže da se Vučić time pokazao kao vrlo pragmatičan političar, koji se svakoj situaciji prilagođava zavisno od toga kakvi su unutrašnji i međunarodni rizici sa kojima se suočava.
„Ovo je evidentan pokušaj da on iskoristi Rusiju kao žrtvenog jarca za ove proteste. Isto tako je i pokušaj da malo ublaži proruske sentimente u svom dijelu glasačkog tijela. To je receptura koja je veoma prepoznatljiva na Balkanu. Provokacija, a ponekad i prenapumpavanje ruske prijetnje kako bi obezbijedio podršku Zapada. To je istovremeno i blagi indikator činjenice da rusko-srpsko partnerstvo nije ono što je nekad bilo, jer je Srbija sve više voljna da zamijeni Moskvu Pekingom, kada se radi o partnerima sa istoka" kaže Vuksanović.
Protest u jeku epidemije
Iako je teško razlučiti ko je sve učestvovao u nasilju na ulicama Beograda, koji su motivi, a ko nalogodavci, veliki broj građana na ulice je izašao revoltiran državnim upravljanjem epidemijom i zbog sumnje u vjerodostojnost zvaničnih podataka o broju oboljelih i preminulih od korona-virusa.
Protesti u jeku epidemije svakako su nepovoljni za građane. Jer, po svemu sudeći, vlast će to izražavanje nezadovoljstva na ulicama, u narednim danima iskoristiti da odgovornost za porast broja oboljelih i preminulih opet prebaci na građane.