Srbija zanemarila atomska skloništa

Teška željezna vrata vode ka velikim hodnicima desetak stepenica ispod zemlje, ispod objekta gradske pijace u širem centru Niša. Unutra se vrijedno trenira u svako doba dana. Ova teretana već godinama je otvorena.

Međutim, ovo mjesto je zapravo javno atomsko sklonište, koje pripada Javnom preduzeću Skloništa Srbije i iznajmljeno je za potrebe fitnes centra. Ovo je jedno od pet izdatih skloništa u Nišu. U preostala četiri nalaze se skladišta. 

To su najčešće namjene skloništa koja su izdata u zakup, mada se skloništa često izdaju i za video-igraonice, igraonice za dječije rođendane, muzičke studije, skladištenje humanitarne robe, smještaj arhive i slično, kažu u preduzeću Skloništa Srbije.

Briga o skloništima bez budžeta

U Nišu ima ukupno 53 skloništa pod nadležnošću ovog preduzeća, a poslovnici u Nišu pripadaju i gradovi poput Kruševca, Bora, Negotina, Zaječara, Knjaževca, Pirota, Leskovca, Vranja, Trstenika i Prokuplja – ukupno 109 skloništa.

Novi Sad ima 158 skloništa, Čačak 25, dok je u Beogradu čak 980. Još 170 skloništa nalazi se u drugim gradovima Srbije, što ukupno čini 1.442 javna i blokovska skloništa pod upravom ovog javnog preduzeća. 

Dragan Popović, rukovodilac poslovnice u Nišu, vodi nas, osim u teretanu, i u jedno prazno atomsko sklonište. Ovo sklonište u širem centru Niša opremljeno je za boravak, kaže Popović. Kreveti su spremni, ali nema kanalizacije. 

„Tu je dovodna vodovodna instalacija, a predviđeni su suvi nužnici. Tu su bačve za otpadnu i čistu vodu, koje su predviđene za trodnevne zalihe“, objašnjava Popović za DW. 

„Postoje hidranti za gašenje požara, a tu je i prostorija s uređajem koji ubacuje svježi zrak u sklonište. Zrak se povlači iz vanjske sredine i prolazi kroz filtere. Uređaj se može ručno pokretati u slučaju nestanka struje, a imamo i ručne generatore“, navodi Popović i dodaje da je ovo javno preduzeće potpuno samofinansirajuće i da se trude održavati skloništa u najboljem mogućem stanju. 

„Od 2011. godine nemamo nikakve dotacije od Vlade, otkako je ukinuta obaveza plaćanja naknade za izgradnju i održavanje skloništa. Također, ukinuta je i obaveza investitora da grade skloništa“, priča Popović. 

„U međuvremenu, s obzirom na građevinski bum u posljednjih deset godina, da je svaki investitor napravio po jedno malo sklonište za stotinjak osoba, situacija bi danas bila mnogo bolja“, zaključuje Popović. 

Nedovoljan broj skloništa

Kako jedno veće blokovsko sklonište može primiti tristotinjak ljudi, postavlja se pitanje je li to dovoljno. Iako smo pitali Skloništa Srbije koliko ljudi može stati u skloništa kojima oni upravljaju, u zvaničnom odgovoru naveli su da nisu u mogućnosti odgovoriti na sva pitanja. 

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je krajem novembra, zbog eskalacije sukoba između Rusije i Ukrajine, da je Srbija u slučaju nuklearnog rata potpuno nespremna, sa samo 257.000 mjesta u skloništima. 

Vučić je tada istakao da se godinama nije ulagalo u skloništa i da je to sistemska greška koja mora biti ispravljena. Njegova izjava izazvala je podijeljena mišljenja. Jedan Nišlija, u šetnji s djecom, izjavio je da ne vjeruje u mogućnost nuklearnog rata i da Vučić ovom izjavom samo pokušava skrenuti pažnju javnosti s drugih problema u državi. 

Drugi Nišlija, u žurbi, rekao je: „To je sve preuveličano i prenapuhano. Graditi nova skloništa u Srbiji je čista glupost. Prije bi trebalo razvijati neku civilnu zaštitu, jer koliko se ja sjećam, skloništa nisu korištena ni tokom ’99. godine. Osim toga, ako dođe do nuklearnog rata, ni skloništa nam neće pomoći.“ 

Mladić, koji kaže da nije bio ni rođen u vrijeme spomenutog bombardovanja, izjavio je da ne može ni zamisliti kako izgleda boraviti u skloništu i da on sigurno ne bi tamo bio. S druge strane, starija gospođa smatra da je uređenje skloništa odličan potez i da Srbija mora biti spremna na sve scenarije. 

Osim skloništa koja pripadaju javnom preduzeću, tu su i skloništa stambenih zajednica. Samo neka od njih su atomska, dok ostala stanari najčešće koriste kao ostave. 

Postoje i skloništa u bivšim fabrikama koje su privatizovane. Međutim, iz Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture za DW kažu da nemaju informacije o broju skloništa u okviru stambenih zgrada. 

Sve zavisi od novca, a novac zavisi od analize

Koliko će vremena i novca biti potrebno za renoviranje starih i izgradnju novih skloništa, zavisi od detaljne analize, kaže stručnjak za sigurnost Ivan Miletić. 

„Sve zavisi od toga da li se postojeći alternativni objekti dograđuju dodatnim stepenom zaštite ili se grade nova skloništa, te da li se skloništa prave u utrobama planina ili od betona“, izjavio je Miletić za DW. 

Prema njegovim riječima, Srbija je posljednji put bila aktivna u izgradnji skloništa početkom devedesetih godina, kada je imala funkcionalan sistem civilne zaštite.

Kao veliki problem ističe nedostatak standardizacije skloništa i njihov popis. „Važno je znati da li su skloništa namjenska, privremena, potencijalna i slično“, dodao je Miletić. 

Neophodne promjene pojedinih zakona

„Upravo zbog ovoga potrebno je donijeti amandmane na Zakon o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama, kojima bi se omogućilo objedinjavanje skloništa pod jedinstven sistem civilne zaštite kao nove agencije Vlade Srbije“, smatra Ivan Miletić i dodaje: 

„Zatim bi se sva skloništa, koja su trenutno pod decentralizovanim upravljanjem, stavila pod upravu te nove agencije za civilnu zaštitu. Potrebno je popisati sve objekte koji mogu služiti kao alternativna skloništa i donijeti pravilnik o njihovoj standardizaciji.“ 

Prema njegovim riječima, ta agencija bi mogla transparentno nabavljati sve što je potrebno – od vreća za spavanje do prečišćivača zraka.  Miletić ističe da se skloništa koja su korištena tokom bombardovanja, poput podruma, ne mogu smatrati atomskim skloništima, jer nemaju odgovarajući nivo zaštite od radijacije. 

„Atomska skloništa imaju precizan nivo zaštite od radijacije. Ona su namenski građena u Srbiji tokom Hladnog rata, s betonskim zidovima debljine preko metar, obloženim olovom kao zaštitom od radijacije,“ pojašnjava Miletić. 

Vlasnik teretane s početka priče nije bio prisutan da ga pitamo kako bi riješio problem teške i kabaste opreme u slučaju da mora napustiti sklonište. 

Dragan Popović iz JP Skloništa Srbije kaže da su svi zakupci skloništa upoznati s pravilima – da moraju voditi računa o električnim instalacijama, da ne smiju vršiti građevinske radove niti mijenjati prostorije.  Ako se zahtijeva, „podstanar" je dužan da isprazni i napusti sklonište u roku od 24 sata. 

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu