Srbijansko-bosanske napetosti

"Frankfurter Allgemeine Zeitung" u članku pod nazivom "Srbijansko-bosanske napetosti" poziva se na šefa bh. diplomatije u odlasku Svena Alkalaja, koji je ocijenio da je zahtjev Srbije za isporučenjem Jovana Divjaka bez sumnje politički motiviran. Alkalaj je izrazio uvjerenje da Austrija neće isporučiti Divjaka Beogradu, rekavši: "Imamo povjerenje u pravosudni sistem, međunarodno pravo i stav Austrije. Bečko Ministarstvo vanjskih poslova je potvrdilo da je isporučenje Divjaka Srbiji nezamislivo", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung i dodaje: "Jovan Divjak, rođen 1937. godine u Beogradu kao sin bosanskog Srbina, je početkom rata devedesetih godina bio jedini srbijanski general u Armiji BiH.

Kao zamjenik šefa Generalštaba slabo naoružanih i neorganizovanih trupa on se suprotstavio etnocentričnoj logici komadanja BiH na bošnjačko-muslimanske, srpske i hrvatske teritorije. Divjak je koordinirao odbranu Sarajeva, koje je bilo u okruženju trupa, kojima je komandovao srpski general Ratko Mladić. Beograd ga optužuje za događaje u Dobrovoljačkoj, iako tada još uvijek nije postojala regularna Armija BiH i iako je u trupama, koje su branile Sarajevo, bilo i kriminalaca. Divjak stoga ne može biti kriv, smatraju u Sarajevu. Ambasador Srbije u Beču međutim ističe da se u Srbiji teško može povjerovati da za ubistva u Dobrovoljačkoj niko ne snosi odgovornost", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Kraj ćutanju

U članku pod nazivom "Kraj ćutanju" Sueddeutsche Zeitung" komentira prve razgovore delegacija Beograda i Prištine u Briselu nakon otcjepljenja Kosova. "Oni ipak ponovo razgovaraju: Srbi i kosovski Albanci. Prvi dijalog treba ih zbližiti, olakšati ljudima život i utabati put ka EU. Ali, nije bilo nikakvih rokova, nikakvih mjera. Sve se završilo samo sa očekivanjima da će se u narednoj godini iznači rješenja za svakodnevne probleme. Srbija ne priznaje nezavisnost Kosova i posmatra Kosovo kao separatističku provinciju. Vlada u Prištini kaže da je pitanje statusa riješeno. U tom stavu ima podršku Vašingtona. Evropska Unija, s druge strane, nema jasan stav, jer Španija, Grčka, Slovačka, Rumunija i Kipar ne žele da priznaju Kosovo. Ali, najprije će se razgovarati o lakšim temama.

Srbija ima jedan cilj

Od 1999. godine je zračni prostor iznad Srbije zatvoren za avione, koji slijeću u Prištinu, stoga oni moraju da kruže oko Srbije. S druge strane je aerodrom Priština važan izvor prihoda za slabu kosovsku privredu, prije svega kao poslodavac. Mora se riješiti i spor oko registarskih tablica. Vozila sa kosovskim tablicama od 1999. godine imaju zabranu ulaska u Srbiju. Neizvjesno je hoće li Beograd, s obzirom da ne priznaje kosovsku državu, priznati automobilske oznake Kosova. S druge strane srpski vozači mogu slobodni da voze po Kosovu, čak i oni koji imaju srbijanske registarske tablice. U Prištini se na parkiralištima često mogu vidjeti ovakvi automobili. Kosovo je važno tržište za srbijansku građevinsku branšu. No, srbijanski carinici blokiraju uvoz albanskih vina i sokova. Kako bi Kosovarima još više otežala život, Srbija ne priznaje ni kosovske pasoše, koji važe nakon nezavisnosti, ni putne isprave koje izdaje UMIK. Vlada Kosova traži i povrat katastarskih knjiga, koje su Srbi odnijeli, povlačeći se sa Kosova. Posmatrači se plaše da Srbija ima jedan jedini cilj a to je teritorijalna podjela Kosova. No Vašington i Brisel službeno striktno odbijaju svaku promjenu granica na Balkanu."

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Mehmed Smajić