Srebrenica čuva tradiciju Omladinskih radnih akcija

Emmaus je u Bosni i Hercegovini prisutan od 1992. godine, kada su počeli ratni sukobi. Izgradio je Prihvatni centar "Duje" u Klokotnici, opština Doboj Istok, za smještaj izbjeglica i raseljenih osoba, a od 1999. godine pa do danas, ovaj centar je dom za socijalno isključene kategorije, osobe koje su se našle na marginama društva. Danas je to jedna od poznatijih nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini sa 153 zaposlenih u Sarajevu, Doboj Istoku i Srebrenici.

Nova stara ideja zbližavanja kroz rad omladine

"Prvi kamp održan je ovdje 2006 godine. Franco Betolli je uspio realizovati svoju ideju, koja se zasnivala na tome da okupi mlade iz cijelog svijeta - bez obzira na njihovu etničku, nacionalnu i religijsku pripadnost - na jednom mjestu gdje će zajedno raditi, družiti se i pomagati lokalnom stanovništvu da razbija predrasude i barijere, te gradi ideje za bolju, zajedničku budućnost", počinje priču Sabiha Mujkić, koordinatorica ovogodišnjeg kampa i dodaje:

"Cilj je bio pronaći univerzalan način da se ljudi lakše pomire i nastave živjeti u miru. Nažalost, Franco Betolli je 2007. godine umro, ali je njegova ideja ostala živa i evo, uspješno je nastavljamo već desetu godinu. Ove godine je u radu kampa učestvovalo 150 učesnika iz Francuske, Italije, Španije, Poljske, Švicarske, Engleske i iz oba bosanskohercegovačka entiteta, na što smo posebno ponosni. Sve do sada radne aktivnosti su bile glavni sadržaj u kampu. Volonteri su pomagali u obnovi škola, rekonstrukciji vodovodnog sistema, popravci puteva, čišćenju prilaza izletištu Guber i prilaza Starom gradu i tvrđavi, vršili distribuciju humanitarne pomoći, pomagali u radu na imanjima te pružali direktnu pomoć starim i bespomoćnim osobama u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, kao što je priprema drva za zimu, krečenje kuća, kopanje bunara i drugo".

Emmaus 2009. godine u Potočarima kupuje poljoprivredno zemljište površine oko 2.600 kvadratnih metara, na kojem gradi Europski centar za civilni servis – Franco Bettoli. Prije tri godine započinje i gradnju velike farme ovaca i plantaže jagoda u selu Pale kod Potočara. Namjera je osigurati posao povratnicima.

"Ove godine smo odlučiti malo dopuniti aktivnosti kampa tako što smo, pored radnih aktivnosti, orgnanizovali i sedam festivalskih dana. Održane su razne edukativne radionice kao i koncert na kojem su nastupili poznati muzičari, a koji je okupio veliki broj mladih ljudi. Ostvarili smo odličnu saradnju sa lokalnim udruženjima, budući da mi tu boravimo mjesec dana jednom godišnje, a oni ostaju", kaže Sabiha.

Radni kamp se održava svake godine u mjesecu julu, dok ostatak godine objekti centra služe u druge svrhe. Tu je najprije internat za djecu iz udaljenih srebreničkih sela koja ne mogu svaki dan putovati do škole.

"Volonteri su ovo sagradili kao poklon srebreničkoj djeci", kaže Sabiha.

Aktivnosti koje centar nudi su, dodaje, brojne: "Pored kreativnih i edukativnih radionica, sportskih aktivnosti, muzičke i art terapije, kursa engleskog jezika, informatičke i ekološke radionice... imamo i individualni rad sa djecom. Stručni tim svakodnevno radi s njima, a akcenat je stavljen na izradu domaćih zadataka i pomoć pri učenju", zaključuje ona.

Bosanski zet - na kampu upoznao ljubav svog života

Olivije Pajan dolazi iz Francuske. U radnim akcijama u kampu redovito je učestvovao od 2007. do 2010. godine. "Htio sam učestvovati u humanitarnim akcijama, pomagati ljudima. Vidio sam da se tu može družiti sa ljudima iz cijelog svijeta i zato sam ponovo tu", kaže Francuz.

Na pitanje šta će pamtiti kao poseban doživljaj, Olivije se sjeća dana kada je za prvog boravka ovdje pomagao na imanju jednoj ženi koja je u srebreničkom genocidu izgubila tri sina. "Bio je to za mene posebno emotivan doživljaj koji neću zaboraviti do kraja života". Spominje i brojna prijateljstva, a pojašnjava i kako je savladao bosanski jezik: "Imam puno prijatelja ovdje. Dolazim već osam godina, a i moju ženu sam upoznao ovdje za vrijeme boravka u kampu. Ona je iz Gračanice i sad živimo u Francuskoj. To je moje najljepše iskustvo".

Mlada Sarajka Alma Nuhanović nije prvi put u Srebrenici, ali je prvi put učesnica kampa. Ne krije oduševljenje: "Nisam očekivala da za 16 dana boravka ovdje sretnem toliko različitih ljudi, toliko raličitih osobnosti. Najviše mi se svidjelo druženje. Ljudi su nekako tolerantni i imaju razumijevanja. Nadam se da ću doći i dogodine".

Brendon je Britanac. Teško da bi ga se moglo svrstati u omladinsku kategoriju. Ne krije da je bio beskućnik, a pomoć mu je pružila upravo Emmaus zajednica u Engleskoj, u kojoj sada i živi.

"Dolazak ovdje osjećao sam obavezom, da svojim radom pomognem koliko je to moguće onima kojima je to stvarno potrebno. Sjećam se vremena prije nego što sam doselio u Emmaus, dok sam živio sam, kao beskućnik. Ti ljudi su mi pomogli i podigli me sa dna. Moj dolazak ovdje i moja pomoć ljudima koji su preživjeli puno lošeg tokom rata i koji imaju strašnu historiju, je način da tako i ja njima podarim nešto što su drugi dali meni", kaže sredovječni Britanac.

Mladi veteran

Iako je veoma mlad, gračanlija Omer Nušić već je veteran radnog kampa u Srebrenici. Učesnik je svih dosadašnjih. "Moja iskustva sa ovih radnih akcija su velika i predivna. Svakom mladom čovjeku koji u sebi ima osjećaj i želju da pomogne nekome, poručio bih da dođe ovdje".

Omer se prisjeća samih početaka kampa u Potočarima: "Kada smo prvi put došli ovdje nije bilo ničega. Spavali smo pod šatorima, a sljedeće godine u školi, na podu, bez kreveta. Bila su samo dva toaleta, bez kupatila, tuš kabina, ičega. Vremenom smo svake godine, uz sve poslove pomoći ovdašnjem stanovništvu, po nešto i gradili. Zato sam veoma ponosan kada danas vidim jedan lijep, moderno opremljen centar sa bungalovima i svim uslovima za ugodan boravak. Još se više ponosim što sam i ja dio toga i što gledam i svojih ruku djelo".

Ovaj vrijedni mladić u Emmaus centru u Potočarima ostvario je brojna poznanstva i stekao posebne prijatelje.

"Imam prijatelja koje sam upoznao još za prvog boravka ovdje. Stalno upoznajem nove ljude. Sa nekima ostanem u kontaktu, sa nekima ne, ali ta prijateljstva su pravo bogatstvo, a svaki novi susret je za mene poseban doživljaj".

Emmaus je svjetska organizacija osnovana 1949. godine u Parizu, kao međunarodni pokret solidarnosti. Danas tu organizaciju čini 310 grupa u 38 zemalja, a bave se humanitarnim radom.