Stanovnici Lezbosa zaboravljeni od Europe
7. oktobar 2019
Dimitrios Karsiotis je van sebe: "Moje ovce su nestale, jednako kao i sav urod šipka. To su sve pokrali ti ljudi", uzrujano govori ovaj penzioner i hobi poljoprivrednik. Kada on govori o "tim ljudima", onda misli na izbjeglice i migrante koji u obližnjem izbjegličkom kampu Moria vegetiraju u bijednim uvjetima. Oni se svako malo pojave u selu - kamp je ionako prenatrpan. Šatorski kamp je svojevremeno bio napravljena za smještaj 2800 izbjeglica. Danas ih je tamo više od 13.000 koji žive pod neljudskim uvjetima.
U susjednom selu Moria, do kojeg se lako stigne pješice, živi oko 1000 ljudi. Oni nerado govore o kampu, ne žele da ih se proglasi netrpeljivima prema izbjeglicama. Ali više se ne može šutjeti, kažu - situacija je neizdrživa.
"Skoro svi su ovdje vrlo tolerantni, neki su imali i kontakt s novopridošlima, ali sve je više problema", kaže Stratos Marinatos, koji radi u prodavaonici svog oca u selu. Čini se da je riječ o manjim krivičnim djelima, konkretnije ovaj mladić ne želi ništa reći. No kako riješiti "probleme" s kampom? Jasno, uzeti pravdu u svoje ruke nije opcija, napominje Marinatos. Ali problemi su postali preveliki da bi ih mještani sami mogli prevladati. Na kraju krajeva, kaže Marinatos, grčka vlada i EU se moraju brinuti i za ljude koji žive na Lezbosu.
Nemir se širi
Slučajni prolaznici se s time slažu i klimaju glavom. Ali za detaljnije informacije upućuju na novoizabranog načelnika općione Ioannisa Mastrogiannisa. On je penzionirani veteran obalne straže. On kaže da za vrijeme aktivne službe nije imao puno kontakata s izbjeglicama, on je služio na različitim mjestima u Grčkoj. Trenutnu situaciju u kampu Moria on ocjenjuje kao vrlo problematičnu - već i zbog činjenice da tu na uskom prostoru žive ljudi iz više od 70 zemalja. "Na jako uskom prostoru religijske i etničke razlike osobito jasno dolaze do izražaja, to lako vodi do napetosti", kaže ovaj 70-godišnjak.
On naglašava da u samom selu do sada nije bilo nasilja. Kada su prve izbjeglice došle na Lezbos, tamošnje stanovništvo im je pomagalo, činili su sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu ljudima u nevolji. Ali u međuvremenu su ljudi postali nemirni. "Svako malo se u selu nešto ukrade, voće, povrće, domaće životinje. Stanovnici se boje za ono malo što posjeduju", kaže načelnik.
Slikom sela dominiraju izbjeglice. Šeću se uskim uličicama, kupuju hranu, sunčaju se na livadi. Većina ih je iz Afganistana. Ponekad se mogu vidjeti i manje grupe žena. Tko god je barem jednom vidio kao izbjeglički kamp izgleda iznutra, ne može im zamjeriti da ponekad sa drveća uz rub ceste uberu neko voće. Ali mogućnosti i tolerancija lokalnog stanovništva nisu bezgranični.
Umirovljenik Dimitrios Karsiotis objašnjava da je njegova mjesečna mirovina 338 eura, a uz to se mora još brinuti i za rođake koji su bez posla. On ovisi o dodatnim prihodima kao uzgajivač ovaca. To da je izgubio 30 životinja, on ne može prežaliti, usprkos odštete od 1700 eura koju je dobio. "Kroz uzgoj ovaca ja sam godišnje zarađivao dodatnih 3000 eura, ali taj je novac sada nestao. Ja sam gotov", kaže Karsiotis.
Otok iseljenika
Lezbos, treći po veličini otok u Grčkoj, i sam ima dugu tradiciju iseljavanja. Tijekom 1960-ih godina su tisuće ljudi napustili otok i otišli trbuhom za kruhom u Njemačku, Australiju ili u Sjedinjene Države. To je svakako jedan od razloga zbog čega su dugo vremena stanovnici otoka imali puno razumijevanja i samilosti naspram izbjeglica iz čitavog svijeta. Jedna 85-godišnja baka, koja je na plaži u Sykamii dijelila kruh pridošlicama bila je 2016. čak predložena za Nobelovu nagradu za mir - kao predstavnica svog otočkog stanovništva.
Ali danas takva solidarnost više nije samorazumljiva. Ioannis Mastrogiannis kaže da dobro razumije što to znači napustiti domovinu i rodni kraj, kako bi se negdje drugdje izgradio novi, bolji život. Na kraju krajeva je i njegov sin pred puno godina otišao u Sjedinjene Države i danas živi u New Yorku. No "on je u SAD došao potpuno legalno i u potpunosti poštuje zakone i pravila ponašanja zemlje domaćina", naglašava načelnik Morie na Lesbosu.