Sud koji na Kosovu nisu htjeli

„To je nepravedno, to je velika uvreda za Kosovo, ali nemamo realnu alternativu“, rekao je premijer Hašim Tači objašnjavajući zašto su poslanici morali da glasaju za osnivanje Specijalnog suda. Druga opcija bi bila formiranje takvog tribunala za ratne zločine odlukom Savjeta bezbjednosti UN. Sjedinjene Države, Britanija i Francuska jasno su signalizirale da u slučaju glasanja u Savjetu bezbjednosti po tom pitanju – neće uložiti veto.

„To za nas nije alternativa, jer Kosovo želi i dalje dobre odnose sa SAD i Evropskom unijom“, rekao je Tači . Čak je potpredsednik SAD Džo Bajden u jednom pismu „toplo preporučio“ da pristanu na uspostavljanje Specijalnog suda.

„Sve to znači da je odluka o Specijalnom sudu donesena pod nevjerovatno velikim pritiskom međunarodne zajednice“, objašnjava u intervjuu za DW Bekim Blakaj, šef Fondacije za humanitarno pravo na Kosovu.

Trgovina organima – optužbe na račun komandanata OVK

Tribunal za ratne zločine ispitaće optužbe formulisane u takozvanom Martijevom izvještaju iz 2010. Specijalni izvjestilac Savjeta Evrope Dik Marti, u tom dokumentu optužuje komandante OVK da su bili uključeni u trgovinu organima stotina srpskih zarobljenika. Taj izvještaj je 2010. Savjet Evrope usvojio velikom većinom. Godinu dana kasnije, osnovana je međunarodna Radna grupa koja, pod vođstvom Klifa Vilijamsona, državnog tužioca SAD, ima zadatak da istraži navode o trgovini ljudskim organima.

Premijer Tači tvrdi da je vlada u Prištini „bila potpuno isključena“ iz tih istraga. Prema kosovskim medijima, uključujući i dnevni list „Botasot“, u međuvremenu postoji spisak desetina ljudi koji su, tokom rata na Kosovu, bili uključeni u trgovinu organima – navodno čak i premijer, ali i neki od njegovih bliskih saradnika. Tači je pak u parlamentu rekao, da je OVK vodila čist i pravedan rat protiv srpskih okupatora i da nije bila umiješana ni u kakve ratne zločine.

Petar Miletić, poslanik i kosovski Srbin, istakao je da taj sud nije paušalno usmjeren protiv kosovskih Albanaca ili OVK: „Njegov zadatak će biti da utvrdi individualnu odgovornost za ratne zločine nad Srbima i drugim nealbancima i da te pojedince osudi.“

Pasivnost kosovskih institucija

Čak ni 15 godina poslije rata na Kosovu, institucije u Prištini nisu pokazale interesovanje da istraže optužbe o navodnim ratnim zločinima OVK tokom i poslije rata, kaže Blakaj. Po njegovom mišljenju, kosovski tužioci i sudije nisu htjeli time da se bave. „Oni su do sada uvijek bili veoma pasivni. Zbog toga će pitanje ratnih zločina na Kosovu i dalje biti u rukama Euleksa.“

Kosovski parlament je u srijedu (23.4.) glasao i za produženje policijske i pravosudne misije EU na Kosovu, (Euleks) do juna 2016. Misija je počela sa radom 2008, nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije. Do sada je Kosovo kao nezavisnu državu priznalo 106 zemalja, uključujući SAD i 23 članice EU. Međutim pet članica EU - Španija, Slovačka, Rumunija, Grčka, Kipar – kao i Srbija, Rusija i Kina odbijaju da priznaju Kosovo.

Tokom rata 1998/99. na Kosovu je ubijeno više od 13.500 ljudi – od kojih su većina bili kosovski Albanci. Do danas se više od 1.700 osoba, od kojih oko 500 Srba i Roma, vode kao nestali. Ovog mjeseca, u Srbiji je otkrivena još jedna masovna grobnica sa albanskim žrtvama. U trenucima kada je parlament u Prištini glasao za formiranje Specijalnog suda, u blizini Raške na jugu Srbije, počela je ekshumacija kosovskih žrtava.

Bez adekvatne zaštite svjedoka na Kosovu

Muharen Nitaj, kosovski novinar, kaže da je odluka o Specijalnom sudu Kosovu veoma teško pala, ali je „parlament time dokazano zrelost, jer svi ratni zločini moraju biti razjašnjeni“. On se nada da će taj sud biti nadležan ne samo za zločine nad Srbima i nealbancima, već za sve ratne zločine. S druge strane, bivši savetnik premijera, analitičar Dugađin Gorani tvrdi da je ta odluka doneta pod međunarodnim pritiskom „još jedan dokaz da Kosovo još nije suverena zemlja“.

Sjedište novog tribunala za ratne zločine biće na Kosovu, ali će drugo sjedište vjerovatno biti u Hagu. Razlog: na Kosovu ne postoji adekvatna zaštita svjedoka, iako je odgovarajući zakon donijet prije mnogo godina. „Zakon nikada nije pravilno sproveden. Mediji, advokati i civilno društvo su često vršili pritisak na potencijalne svjedoke“, kaže Blakaj.

Identitet zaštićenih svjedoka je iznošen u javnost, kaže Bekim Blakaj i zbog toga su mnogi odbijali da svjedoče na sudu. „Kao rezultat toga, mi ćemo sada imati poseban sud koji će praktično biti pod kontrolom međunarodne zajednice. On će se baviti optužbama za ratne zločine, jer kosovske institucije nisu pokazale nikakav interes za to.“

Autori: Bahri Cani / Dijana Roščić
Odgovorni urednik: Svetozar Savić